VP u Domovinskom ratu

VP u Domovinskom ratu (8)

Nastanak Vojne policije

Krajem lipnja 1991. počinje sukob Teritorijalne obrane Republike Slovenije i JA koja je pokušala vojno intervenirati. Borbe se vode desetak dana, a poslije odlučnog oružanog otpora Slovenije JA se povlači u Hrvatsku uništava sve pred sobom, puca po gradovima, naoružava srpske teroriste. Agresija na Hrvatsku sve je više eskalirala i prerasla u otvoreni rat protiv Hrvatske svim sredstvima.

Usvaja se Zakon o obrani Republike Hrvatske, koji predstavlja temelj stvaranja Hrvatske vojske i oružanih snaga. Ustrojavaju se i jačaju postrojbe ZNG-a, Zapovjedništvo ZNG-a, četiri „A“ brigade ZNG-a, „R“ brigade i samostalni „R“ bataljuni ZNG-a.

U to vrijeme na nekoliko ratišta počinju djelovati i postrojbe ZNG-a koje pored borbenih zadaća, u djelokrugu svog rada imaju i zadaće Vojne policije.

Predsjednik RH dr. Franjo Tuđman 24. kolovoza 1991. godine nalaže načelniku stožera zapovjedništva ZNG-a, da se pristupi organiziranom ustrojavanju postrojbi Vojne policije. Zapovijed je bila kratka: „Vojnu policiju odmah ustrojiti“.

Po zapovijedi ministra obrane RH od 27. kolovoza 1991. godine i zapovijedi zapovjedništva ZNG-a od 29. kolovoza 1991. godine 1.bataljun 1.brigade ZNG-a i ustrojava pod nazivom ZAŠTITNI BATALJON ZAPOVJEDNIŠTVA ZBORA NARODNE GARDE, s temeljnim vojnopolicijskim zadaćama, osiguranjima osoba, objekata i prostora i „obnašanja zakonskih radnji naspram pripadnika ZNG-a, počinitelja kaznenih i drugih nedopuštenih djela“.

Zaštitni bataljun zapovjedništva ZNG-a odmah je po ustroju obavljao sve vojnopolicijske poslove, a kao elitna specijalna postrojba sudjeluje u borbenim zadaćama od kojih su neke veoma značajne za Hrvatsku vojsku i ukupnu obrambenu snagu zemlje.

Valja napomenuti da su to zadaće zauzimanja vojnog skladišta „Prečec“, te vojarni u Varaždinu i Bjelovaru, gdje se došlo u posjed najznačajnijih količina naoružanja i opreme koje su odmah proslijeđene na bojišta diljem Hrvatske.

18.rujna 1991. predsjednik RH dr. Franjo Tuđman za ministra obrane RH imenuje gospodina Gojka Šuška. Ustrojava se GS HV.

7. listopada 1991. zrakoplovi JA raketiraju Banske Dvore dok se u njima nalazio Vrhovnik dr. Franjo Tuđman. Cilj je bio likvidacija Predsjednika i obezglavljivanje hrvatskog naroda i države. 8 listopada 1991. Hrvatski sabor donosi Odluku o samostalnosti i suverenosti Republike Hrvatske i o prekidu svih državnopravnih sveza sa SFRJ.

Velikosrpski agresori sručili su se svom silinom na Hrvatsku. Pljačkaju hrvatsku imovinu, pale hrvatska sela, razaraju hrvatske gradove, Vukovar, Osijek, Vinkovce, Novu gradišku, Pakrac, Daruvar, Karlovac, Otočac, Gospić, Petrinju, Sisak, Šibenik, Sinj, Zadar, Dubrovnik i dr., ruše crkve i bolnice, oskvrnjuju groblja, progone, ubijaju i masakriraju, siluju i odvode u zatočeništvo.

Otpočela je opsada i bitka za Vukovar. Neprijatelj je koncentrirao goleme snage u cilju brzog zauzeća Vukovara. Grad je branilo oko 2000 branitelja zajedno s civilnim stanovništvom. Vukovarski branitelji svojom su krvlju ispisali najsvjetlije stranice krvavog Domovinskog rata i omogućili konsolidaciju obrane na drugim prostorima Republike Hrvatske.

Započinje masovni odaziv hrvatskog naroda u postrojbe ZNG-a čime se pokazala odlučnost da se sloboda i samostalnost Hrvatske brani svim sredstvima.

U rujnu i listopadu 1991. stalno se povećavao broj pripadnika ZNG-a i mobiliziraju se prve postrojbe HV-a. u brigadama „A“ formacije ustrojavaju se samostalne satnije Vojne policije, a u „R“ brigadama HV-a vodovi Vojne policije.

Zaštitni bataljun ZNG-a postaje 66.bataljun Vojne policije izravno podređen Glavnom stožeru HV-a i Ministarstvu obrane RH.

U to vrijeme u HV-u postoji i djeluje 110 postrojbi Vojne policije jačine od desetine do bataljuna.

Odlukom Predsjednika RH od 13. studenoga 1991. godine, a na temeljima ustrojstva MORHA-a i GS HV-a u sklopu sektora za sigurnost MORH-a ustrojava se Uprava Vojne policije. Za načelnika Uprave Vojne policije, predsjednik Tuđman imenovao je glavnog inspektora MUP-a rh Matu Laušića koji je do tada obnašao dužnost šefa osiguranja Predsjednika RH.

O povijesti nastanka Vojne policije, brigadir Mate Laušić je za Hrvatski vojnik 25.ožujka 1992. rekao:

„U trenutku kada su Oružane snage Hrvatske dosegle određeni stupanj razvoja, organizacije i djelovanja, stvorila se potreba osnivanja vojnopolicijskih snaga unutar Hrvatske vojske. Naime, nema vojske bez policije, pa tako ni Hrvatska vojska nije mogla egzistirati bez osnivanja Vojne policije. Po zapovijedi vrhovnog zapovjednika, Predsjednika Republike, u postrojbama HV-a jačine bataljuna i brigada, kao i pri operativnim skupinama i zonama ustrojene su postrojbe Vojne policije  jačine odjeljenja, voda, satnije i bataljuna, koje su počele djelovati u rješavanju vojnopolicijskih zadaća. Nešto kasnije ustrojena je Uprava Vojne policije. Njezina zadaća bila je vođenje i zapovijedanje svim postrojbama Vojne policije.“

Stanje na bojišnici počinje se mijenjati u korist HV-a. poduzimaju se akcije širih razmjera. Oslobađaju se značajniji teritoriji posebno na bojištu zapadne Slavonije. Počinje slom velikosrpske agresije. Potpisuje se Sarajevski sporazum o primirju i dolazak UNPROFOR-a kao snaga za očuvanje mira.

Velikosrpski zločini u Hrvatskoj pokazali su Europi i svijetu da su po svom sadržaju i opsegu bili genocid i da opstanak Jugoslavije nije moguć ni u kakvom obliku, te kako je nužno priznati samostalnost i suverenost Hrvatske. Osvjedočeni prijatelji Njemačka i Sveta Stolica prvi su priznali Hrvatsku, a do sredine siječnja 1992. sve su zemlje Europske zajednice priznale RH.

Od samog početka stvaranja ZNG-a, a kasnije HV-a, na temelju prakse i potreba kao logičan i prijeko potrebit pratitelj nastala je Vojna policija. Kao i sve postrojbe HV-a, Vojna policija je stvarana u žaru borbi surovog rata. Postrojbe Voje policije djelo su hrabrih i odvažnih branitelja koji nisu pokleknuli pred osvajačem, nego su hrabrošću i domoljubljem razbijali bezličnog neprijatelja. U 1991. godini postrojbe Vojne policije nastajale su na različite načine, a najčešće su izvidnički i diverzantski vodovi pretvarani u vojnopolicijske postrojbe. Pripadnici Vojne policije djelovali su u vrlo složenim okolnostima i pronijeli slavu hrvatskog oružništva.

16. svibnja 1992. u Zagrebu na Sveticama pred vrhovnim zapovjednikom HV-a dr. Franjom Tuđmanom, pripadnici 66. i 67. bVP te samostalnih satnija VP-a pri 1. i 2. „A“ brigadi, prisegli su na vjernost Domovini, koju su do tada već iskazali u borbama i izvršavanju zadaća.

Čestitavši vojnim policajcima polaganje prisege Predsjednik RH dr. Franjo Tuđman istaknuo je:

"Vojna policija u vojsci ima posebnu zadaću. Nalazimo se pred konačnim oživotvorenjem svih naših ciljeva, a to je da ovih dana, od okupacije jugokomunističke armije i četnika bude oslobođenja i posljednja stopa hrvatske zemlje. Hrvatska će ovih dana  i formalno postati član svjetske zajednice naroda. Budimo svjesni da se protivnik koji je na našem tlu ostavio još svojih zametaka neće pomiriti s našom slobodom i samostalnošću. Sve će učiniti podrivajući ustavnopravni poredak Hrvatske. Vaša je zadaća da štitite taj poredak, da budete časni i ponosni ljudi u službi domovine Hrvatske. Danas je na hrvatskom kopnu, moru i nebu suverena hrvatska zastava. Ta suverenost mora imati i svoj sadržaj, moramo stvarati pravnu državu, da bi takva Hrvatska bila zemlja blagostanja. Budite svjesni svoje odgovornosti, budite ponosni i izvršite časno svoju dužnost, na čast i ponos nam Hrvatske."

izvor:Knjiga vojna policija u domovinskom ratu

Tako je počelo

Demokratske promjene u Republici Hrvatskoj u uvjetima velikosrpske pobune i agresije

Stvaranje samostalne hrvatske države zbivalo se u povijesnom razdoblju raspada komunističkih režima višenacionalnih država u euroazijskom dijelu svijeta. Najznačajniji događaj po svojoj simbolici i spektakularnosti bilo je rušenje Berlinskog zida. Time se zapravo zorno potvrdilo da su promjene nezaustavljive i da se komunistički režim definitivno preseljava u povijest.

Ta zbivanja imala su odraz i na prilike u tadašnjoj Jugoslaviji. Nitko više nije mogao spriječiti demokratske promjene, slom komunističke ideologije i jednopartijskog sustava, stvaranje višestranačja i pravne države.

U Hrvatskoj se u središtu našlo pitanje ostvarivanja nacionalnih prava u federativnoj državi, koja su uskraćena i negirana stvaranjem komunističke Jugoslavije 1945. godine.

Bleiburška tragedija, nezapamćena u europskoj poslijeratnoj povijesti, najupečatljivije je predskazala budućnost i perspektivu hrvatskog naroda u komunističkoj Jugoslaviji. Ustrojavanjem te nove države, velikosrpski element u Jugoslavenskoj komunističkoj partiji preuzeo je dominantnu ulogu uređujući Jugoslaviju na centralističkim i unitarističkim temeljima, kao najprikladnijem obliku velikosrpske hegemonije.

Hrvatskom je vladao strah i šutnja. Sredinom osamdesetih „Srpska akademija nauka i umetnosti“ obznanjuje Memorandum kao najznačajniji politički dokument kojim su definirani politički ciljevi velikosrpskog hegemonizma. Memorandum postaje temelj političkog pokreta poznatijeg kao „Antibirokratska revolucija“ rasplamsava se velikosrpski nacionalizam širom Srbije, ali izvan njezinih granica gdje žive Srbi.

Započinje brutalni srpski obračun s Ustavom iz 1974. godine koji je uređivao odnose s Federativnim republikama. JA se transformira u nacionalnu homogenu velikosrpsku oružanu silu koja će biti sredstvo za ostvarivanje imperijalističkih težnji velikosrpske politike.

U takvim okolnostima u Hrvatskoj počinje bujati politički pluralizam kao reakcija na otvorene velikosrpske pretenzije na hrvatski teritorij. Pojava višestranačja u Hrvatskoj bila je ilegalna, ali eruptivna. Osnivanjem Hrvatske demokratske zajednice 17.lipnja 1989. godine, kao masovne, svenarodne i političke snage s dr.Franjom Tuđmanom, bitno se mijenja opće političko raspoloženje u Hrvatskoj. Povjesničar, borac za ljudska prava i demokraciju, osvjedočeni zagovaratelj hrvatske državotvorne misli, dr.Franjo Tuđman definira u svom programu stvaranje samostalne i suverene hrvatske države, zasnovane na svehrvatskom nacionalnom pomirenju.

Politički program dr. Franje Tuđmana odnio je uvjerljivu pobjedu na prvim višestranačkim izborima. Svojim izborom hrvatski narod je povijesno rekao NE povratku komunizmu i južnoslavenskoj zajednici. Taj veliki demokratski i civilizacijski korak obavljen je mirno i bez većih društvenih potresa. Dana 30. svibnja konstituiran je višestranački sabor koji je izabrao dr. Franju Tuđmana za predsjednika Republike Hrvatske. Pobjedom na izborima HDZ preuzima ustavnopravnu inicijativu za stvaranje suvremenu hrvatske države.

Jugokomunistički režim u ime velikosrpskog imperijalnog plana svim sredstvima pokušava destabilizirati i smijeniti hrvatsku vlast, izabranu voljom hrvatskog naroda kroz proceduru višestranačkih izbora. Srpski mediji počeli su sotonizirati novu hrvatsku vlast, optužbama o tobožnjoj pripremi za genocid nad Srbima. Čelništvo, tzv. JA poduzima akcije naoružavanja lokalnog srpskog pučanstva i poziva ih na otvorenu pobunu protiv aktualne vlasti.

Terorizam i oružana pobuna protiv demokratskog poretka stupili su na scenu 17. kolovoza 1990. Tada je pod utjecajem velikosrpske politike promovirana teza o ugroženosti Srba, čime se opravdava oružana pobuna i „balvan revolucija“ diljem Hrvatske. Dakako da je cilj bio usporiti i srušiti demokratski izabranu vlast, onemogućiti hrvatski put u samostalnost, a okupacijom pojedinih područja i zaprekama na komunikacijama rastrojiti politički, demokratski i gospodarski život mlade države, kojoj nije bilo dopušteno legalnim i legitimnim policijskim sredstvima to u začetku spriječiti.

Otvorenija prijetnja i izravna priprema tzv. JA i četničkih terorista za agresiju zbiva se u vrijeme proglašenja Ustava RH – 22. prosinca 1990. godine. Već početkom siječnja 1991. godine, tadašnje predsjedništvo Jugoslavije donijelo je Odluku kojom je zatražilo da se na području Jugoslavije razoružaju sve oružane postrojbe MUP-a RH-a, koje su tada, zajedno s djelatnim sastavom MUP-a, bile jedine postrojbe koje su štitile ustavni poredak RH-a. potom je predsjedništvo donijelo odluku o otvorenom uplitanju JA u „razdvajanju“ suprotstavljenih strana u Hrvatskoj i „sprječavanje međunacionalnih sukoba“. Riječ je, zapravo o počecima otvorene i koordinirane agresije na Hrvatsku od strane JA i četničkih terorističkih skupina koje ustrojavaju Srbi u Hrvatskoj.

Početkom 1991. godine srpski pobunjenici potpomognuti beogradskim vlastodršcima proglašavaju odcjepljenje dijelova hrvatskog teritorija ustrojavajući srpsku paradržavnu tvorevinu koja želi pripojenje „velikoj Srbiji“. Na područjima koja su nadzirali pobunjenici počela su ubojstva, pljačke i progoni Hrvata.

Prihvativši i sljedeću politiku mirotvorstva kao jednu od temeljnih vrednota ustavnog poretka RH-a, hrvatska državna politika opredijelila se za mirno rješavanje svih sporova i problema: od rješavanja odnosa među republikama bivše Jugoslavije-države koja se raspadala, pa do unutrašnjeg uređenja sa Srbijom, predloživši rješenje prema najvišim europskim standardima. Unatoč tome hrvatska država i hrvatski narod bili su izloženi najtežoj, najbezobzirnijoj, rušilačkoj i genocidnoj agresiji.

Početkom ožujka 1991.godine terorističke skupine izvršile su prepad na policijsku postaju u Pakracu. Srpski policajci uz pomoć JA razoružavaju policajce Hrvate. Policijske snage MUP-a RH-a pokazale su zadivljujuću hrabrost i junaštvo, oslobađaju postaju, razoružavaju i zarobljavaju dio pobunjenika dok određeni dio bježi u brda. Nakon toga u Pakrac ulaze postrojbe JA.

29. ožujka srpske terorističke skupine zaposjedaju Nacionalni park Plitvice. Postrojbe MUP-a RH-a 31. ožujka protjeruju teroriste s Plitvica. Tada pogiba vitez Josip Jović, prva žrtva Domovinskog rata. Ranjeno je šest redarstvenika dok je zarobljeno dvadesetak terorista. JA izlazi s tenkovima i postavlja se između hrvatskih redarstvenika i terorista kao „tampon“ zona. Pobuna je zahvatila sva područja naseljena srpskim pučanstvom.

Realno sagledavajući aktualno politički proces, predsjednik RH-a dr. Franjo Tuđman je 20. travnja 1991. donio odluku o ustrojavanju Zbora narodne garde kao prvih vojnih postroja hrvatske države. Bile su to ustrojene profesionalne postrojbe za provedbu obrambenih i redarstvenih zadaća, a sačinjavali su ih pripadnici specijalnih policijskih snaga, dragovoljci iz svih krajeva Hrvatske i dijaspore.

Prve brigade ZNG-a službeno su osnovane u razdoblju od 10. do 15. svibnja 1991. Na opće oduševljenje hrvatskog naroda, postrojbe ZNG-a prvi puta su javno predstavljene u Zagrebu na stadionu „NK Zagreb“ 28.svibnja 1991. gdje je predsjednik RH-a obavio svečanu smotru.

Srbo-četnički terorizam bijesni Hrvatskom. Srpski teroristi u Borovu selu mučki i na prevaru ubijaju i masakriraju hrvatske policajce.

Sredinom svibnja 1991. u Hrvatskoj je održan referendum na kojem se 91,97% birača izjasnilo za samostalnu i suverenu Republiku Hrvatsku. 25. lipnja Hrvatski sabor na temelju rezultata iz referenduma usvaja Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske i Deklaraciju o uspostavi suverene i samostalne Republike Hrvatske.

izvor:Knjiga vojna policija u domovinskom ratu

1991. Nikada zaboraviti

U prvoj godini Domovinskog rata glavna je zadaća bila obraniti zemlju. Tako su i postrojbe Vojne policije u 1991. godini izvršavale prije svega borbene zadaće. Jedna od prvih službi koje su pripadnici Vojne policije počeli obnašati je služba osiguranja.

U to vrijeme nastanka VP-a i HV-a, vojni policajci vrše osiguranje zapovjednika postrojbi HV-a u mjestu i pokretu, zapovjednih mjesta bojni, brigada, operativnih skupina i operativnih zona Hrvatske vojske.

Zaštitni bataljun zapovjedništva ZNG-a vrši osiguranje zapovjedništva ZNG-a, a zatim Glavnog stožera Hrvatske vojske.

Zadaće osiguranja izvršavaju se kroz stražarsku, ophodnu i prijavnu službu, bez ikakvih sredstava tehničke zaštite. Druge službe Vojne policije nisu razvijene, a njihovi elementi i počeci nastaju u pojedinim postrojbama.

Postrojbe Vojne policije djeluju u okvirima većih zapovjedništava, gdje su i nastale, bez međusobne koordinacije i povezanosti. Djelokrug rada i zadaće Vojne policije određivali su zapovjednici u čijem su sastavu postrojbe VP-a ustrojene, na temelju potreba na bojišnici i svoje prosudbe. Nije bilo kriterija, niti jasnih uputstava za rad Vojne policije, niti je bilo odgovarajuće opreme i sredstava za rad. Sve je ovisilo o snalažljivosti i prodornosti ljudi koji su vodili te postrojbe.

Najveći dio ljudi u vojnopolicijske postrojbe ušli su kao dragovoljci s puno entuzijazma, želje i htijenja da se obrani hrvatska zemlja. Bilo je i lutanja u stvaranju vojnopolicijskih postrojbi, jer je u njima bilo malo ljudi s bilo kakvim iskustvom na policijskim, a još manje na vojnopolicijskim poslovima. Te su postrojbe svoje zadaće izvršavale na način kako je tko shvaćao, želio, mogao upravljati i zapovijedati.

U 1991. godini nije bio uspostavljen sustav praćenja stanja kriminaliteta, izvanrednih događaja, prometa i ostalih sigurnosnih događaja u Hrvatskoj vojsci i cijelom području RH. Naglim narastanjem HV, u samo nekoliko mjeseci, javljaju se ispadi, nesretni slučajevi i stradavanja, prometne nezgode s ljudskim žrtvama i materijalnim štetama. Prisutno je i remećenja javnog reda i mira. Sve su prisutniji i problemi oko ovlasti postupanja policija MUP-a prema pripadnicima HV-a.

U takvim je okolnostima, početkom prosinca 1991.godine, počela djelovati Uprava Vojne policije.

Ministar obrane Gojko Šušak, koji je uvijek imao puno povjerenje u svoje vojnike i suborce, primivši načelnika Uprave Vojne policije pukovnika Matu Laušića, na početku njegove nove dužnosti kratko je rekao: „Nemamo ništa počni od početka!“

To je bio početak teškog puta za uspostavljanje sustavnog djelovanja VP-a. Pukovnik Mato Laušić ima jasnu viziju buduće Vojne policije. Odmah se određuju glavne zadaće: snimanje stanja na terenu, sagledavanje zakonskih i pravnih okvira za djelovanje Vojne policije, uspostava jedinstvenog zapovijedanja i metodologije rada, rad na ustroju i ukrupnjivanju vojnopolicijskih postrojbi, opremanje i stvaranje prepoznatljivosti postrojbi VP, uspostava suradnje s MUP-om RH školovanje i obuka ljudi.

Do prosinca 1991.godine postrojbe VP bile su podređene zapovjedništvima brigada HV i zapovjedništvima operativnih zona. U prosincu 1991. vođenje i zapovijedanje svim postrojbama VP preuzima Uprava VP-a. Od tada se bilježi početak sustavnog djelovanja Vojne policije. Uprava VP preuzima odgovornost za stanje, stručnu obučenost i borbenu spremnost postrojbi VP.

Uslijedila je faza ukrupnjivanja vojnopolicijskih postrojbi i stvaljanja svih vodova, satnija i bataljuna pod zapovjedništvo Uprave VP. Istovremeno je vršen i obilazak cijelog područja RH, snimljeno je stanje na terenu i uslijedilo je energično djelovanje na uspostavljanju jedinstvenog zapovijedanja i metodologije rada. Trebalo je ozakoniti postupanja Vojne policije, pročistiti kadar zatečen u vojnopolicijskim postrojbama, odabrati časne ljude koji su zaslužili da ostanu u takvim postrojbama, a koje se u svim vojskama svijeta vode kao elitne.

Obilaskom svih ratnih područja, sagledava se stanje na terenu i odmah se donose odluke za rješavanje prisutnih problema.

U prosincu 1991. jedna se satnija iz 67. bataljuna VP-a iz Zagreba premješta na ispomoć u izvršavanju vojnopolicijskih zadaća u zoni grada Osijeka, gdje su tada bila intenzivna borbena djelovanja i velik broj postrojbi HV-a.

U isto vrijeme, načelnik Uprave VP-a zapovijeda stvaranje Združene satnije VP u zoni Operativne skupine Posavina. U združenu satniju ušle su snage iz 66. i 69. bVP. Podređene su joj sve postrojbe Vojne policije koje su do tada djelovale u zoni Operativne skupine Posavina. Za zapovjednika združene satnije VP imenovan je Nikica Oštrina, pripadnik 66.bVP-a.

Već tada su bila jasno postavljena tri strateška pravca razvoja Vojne policije:“čišćenje“ vlastitih redova, stručna edukacija i materijalno-tehničko opremanje.

Valja napomenuti da je Uprava VP MORH-a u to vrijeme djelovala samo u liku načelnika uprave, pukovnika Mate Laušića te sadašnjeg zamjenika načelnika uprave, Marijana Biškića.

U 1991.godini stvorena je hrvatska državnost i obranjena zemlja od neviđene agresije. To je bila godina „opasnog življenja“. Događaje iz 1991.godine teško je samo pobrojati, a nešto više reći o njima, trebalo bi puno vremena i prostora.

U borbama u Vukovaru, na Sajmištu, 16.listopada 1991. poginuo je zapovjednik postrojbe Vojne policije Alfred Hill.

U obrani Vukovara i Borova Naselja poginulo je 9 nvojnih policajaca, a 12 ih je nestalo.

U borbama za Dubrovnik u studenom 1991. na Srđu su poginula 4 vojna policajca.

U napadnim djelovanjima HV u području Papuka i Novske u prosincu 1991. poginulo je 6 vojnih policajaca. U borbama kod Nove Gradiške iz samostalne satnije Vojne policije poginula su 4 vojna policajca.

Vojni policajci su u postrojbama HV na prvim crtama obrane u Osijeku, Novskoj, Dugoj Resi, Otočcu, gdje su dali svoje živote. Branili su Vinkovce, Slavonski Brod, Pakrac i Daruvar, Sisak, Karlovac, Gospić, Zadar i Šibenik i sve druge naše gradove.

Mnogi su ostali u postrojbama VP, mnogi su još i danas vojni policajci, a mnogi su se kasnije borili u drugim postrojbama HV-a ili su se vratili svojim civilnim zanimanjima. I oni imaju svoj dio zasluga za sve uspjehe Vojne policije koji su poslije uslijedili.

Hrvatski ljudi i mnogi drugi koji su voljeli Hrvatsku, viteški su se borili protiv razjarene nemani s istoka. Zato, svima koji su u 1991. godini s vjerom, željom, ali i zebnjom pošli u rat i neizvjesnost, kažemo: Nikad zaboraviti!

izvor:Knjiga vojna policija u domovinskom ratu

1992. Ustroj za rat i mir

Krajem 1991. i početkom 1992. cijela je Hrvatska oslikavala ratna stanja. Ne samo u blizini bojišta nego i u gradovima, sredstvima javnog prijevoza na javnim i sportskim manifestacijama, velika je nazočnost hrvatskih vojnika u odorama i u to vrijeme s oružjem.

Vojna policija imala je tešku zadaću da svojim djelovanjem, ali i primjerom, prezentacijom unutrašnje stege, snage i izglednosti, osigurava potpunu primjenu općih pravila Hrvatske vojske. U okolnostima koje su tada vladale to je bila jako teška zadaća.

Da bi postrojbe vojne policije mogle izvršiti takve zadaće, trebalo je odrediti zakonske okvire, propisati ovlasti, način rada i postupanja vojne policije. Pukovnik Mate Laušić i Marjan Biškić pripremaju Privremeno uputstvo za rad vojne policije, koje već 6. siječnja 1992. odobrava i potpisuje ministar obrane Gojko Šušak. U privremenom uputstvu određeni su djelokrug i zadaće Vojne policije u miru i ratu, temelji vođenja i zapovijedanja postrojbama VP-a i jedinstvena metodologija rada.

Povijesni događaj u razvoju Vojne policije o OSRH-a je radni sastanak Uprave Vojne policije OSRH-a je radni sastanak Uprave Vojne policije i svih zapovjednika postrojbi VP-a, održan 18. siječnja 1992. godine u prostorijama sabora RH-a. na sastanku su bili nazočni:

  • brigadir Josip Perković, pomoćnik ministra obrane
  • pukovnik Mate Laušić, načelnik uprave VP-a
  • inspektor Stjepan Krpičak, načelnik Sektora za poslove policije u MUP-u RH-a
  • Marjan Biškić, časnik  UVP-a
  • Bojnik Ante Gilja, zapovjednik 68. bVP-a
  • Goran Vrban, zapovjednik ss VP-a u Osijeku
  • Miroslav Kopjar, zapovjednik 69. sVP-a
  • Zlatko Ribarić, zapovjednik 67. bVP-a
  • Ante Pavlović, v.d. zapovjednik 66. bVP-a
  • Ferdinand Šikić, zapovjednik 70. bVP-a
  • Mio Borčić, zapovjednik 71. bVP-a
  • Zdravko Galić, zapovjednik 72. bVP-a
  • Nikica Oštrina, zapovjednik ss VP-a u OG Posavina
  • Tihomir Bošnjak, zapovjednik ss VP-a pri OG Zagreb
  • Jakob Stanušić, zapovjednik ss VP-a pri OG Zagreb, Sektor Jug
  • Zvonimir Kralj, zapovjednik ss VP-a pri OG Sisak i Banovina
  • Marno Božan, zapovjednik ss VP-a pri 1. „A“ brigadi
  • Darko Markus, zapovjednik ss VP-a pri 2. „A“ brigadi

Sastanak je bio prekretnica u razvoju Vojne policije. Na njemu se jasno definiraju i razrađuju strateški razvoji VP-a. Zaključeno je da u postrojbama VP-a mogu ostati samo časni i istinski borci za Hrvatsku. Metodologija rada svih postrojbi VP-a mora se odvijati po privremenom uputstvu. Uprava Vojne policije vodit će i zapovijedati svim postrojbama VP-a koje se nalaze u sastavu operativnih zona HV-a, operativnih skupina, HRM-a i HRZ-a te gardijskih brigada.

Poradi što boljeg djelovanja i uspostavljanja jedinstvenog zapovijedanja sve postrojbe VP-a koje su u sastavu brigada i bataljuna HV-a stavljene su pod vođenje i zapovijedanje zapovjednika bataljuna VP-a. Potvrđeno je da će se nastaviti proces ukrupnjavanja. Time je određena jasna uspravnica zapovijedanja od najniže postrojbe VP-a do uprave VP-a.

Istovremeno se traži uspostavljanje djelotvorne horizontalne povezanosti VP-a sa zapovjedništvima HV-a po čijim zahtjevima zapovijedima i jedino postrojbe HV-a izvršavaju dnevno-operativne zadaće. Time se određuju i područja odnosno zone u kojima zapovjednici bataljuna VP-a provode sve zadaće, primjenjuju ovlasti VP-a i odgovaraju za stanje sigurnosti.

Zaključeno je da će uprava VP-a po prosudbi potreba nastaviti dislocirati određene snage ili cijele postrojbe VP-a u područja gdje su izraženi problemi sigurnosti i gdje su veće potrebe za uredovanjem VP-a.

Na temelju privremenog Uputstva o radu Vojne policije, pripremljena je službena dokumentacija, obrasci, knjige evidencija, koje se moraju voditi u postrojbama VP-a. Materijali su podijeljeni zapovjednicima postrojbi i odmah se počinju primjenjivati.

Uspostavljena je i pojašnjena suradnja i odnosi VP-a i MUP-a RH.

Neposredno na radnom sastanku postrojbama se predaju prve količine osnovne vojno policijske opreme, 200 bijelih opasača, 1000 palica, 45 STOP palica, 800 komada baterijskih svjetiljki za prometnike i prvih 500 službenih znački vojne policije. To su zapravo počeci stvaranja identiteta i prepoznatljivosti pripadnika VP-a.

Jasno postavljeni strateški znaci i vizije razvoja VP-a bili su vodilja i poticaj u teškim godinama rata. Ubrzo su se stekli uvjeti da uprava vojne policije može dnevno izvješćivati Vrhovništvo i vojna zapovjedništva o stanju na području RH. Operativno dežurstvo Vojne policije ustrojeno je odabirom 12 vojnika 66. bVP-a i njihovim premještanjem u UVP MORH-a. U postrojbama VP-a, od razine samostalnog voda do zapovjedništva bataljuna VP-a ustrojava se Služba dežurstva.

Prvo dnevno izvješće bez UVP-a objavljeno je 4. veljače 1992. i od tada se svakodnevno izrađuje sažetak sigurnosnih događaja glede kriminaliteta, prometa, incidentnih situacija i ostalih sigurnosno interesantnih događaja gdje je djelovala određena postrojba VP-a.

Govoreći o zadaćama vojne policije načelnik UVP-a, brigadir Mate Laušić, za „Hrvatski vojnik“ 25. ožujka 1992. godine je rekao:

„U ratu Vojna policija prije svega stavlja naglasak na pojačano neposredno osiguranje zapovjedništava, zapovjednika vojnih postrojbi u mjestu i pokretu, sudjeluje u sprječavanju djelovanja ubačenih ili ostavljenih neprijateljskih oružanih skupina ili pojedinaca u predjelima razmještaja zapovjedništava i pravcima kretanja zapovjedništava. Nadalje, VP provodi zapovjeđene mjere, zabrane i ograničenja kretanja na određenim pravcima i predjelima, osigurava vojne misije i delegacije, obavlja pretrage objekata i prostora u kojima su bila smještena neprijateljska zapovjedništva, kontrolira poštivanje mjera sigurnosti u predjelima razmještaja, prikupljanja, ukrcavanja i kretanja vojnih postrojbi, osigurava vojnu dokumentaciju, naoružanje i vojnu opremu, regulira i kontrolira promet vojnih vozila, obavlja prometno izviđanje i očevid prometnih nezgoda.  Vrlo važna djelatnost VP u ratu i miru je kontrola ostvarivanja propisa kojima se regulira ponašanje pripadnika HV-a, pronalaženje upućivanje i dovođenje pripadnika HV-a koji su neovlašteno napustili postrojbu ili ustanovu ili se nisu vratili s neodobrenog dopusta. Nadalje, zadaća VP je pronalaženje i dovođenje počinitelja kaznenih djela, osiguravanje tragova kaznenih djela, oduzimanje vatrenog oružja od pripadnika HV-a koji ga bespravno nose ili zloupotrebljavaju, sudjelovanje u uspostavljanju, u većoj mjeri, narušenog reda u vojnim objektima, sudjelovanje u pronalaženju i dovođenju vojnih obveznika koji se nisu odazvali pozivu ovlaštenih tijela poradi obavljanja vojne obveze te osiguravanje vojnih objekata. To su sve vrlo osjetljive zadaće koje se izvršavaju u ratu i miru, kao što su uostalom osjetljivi i svi policijski poslovi. Ovdje se, naime, radi s ljudima, dira se u njihov integritet pa doista, kod izvršavanja tih zadaća moramo imati vojnog policajca koji je na visokom stupnju fizičke i psihičke pripremljenosti.“

Ukupno brojno stanje postrojbi VP od studenog 1991. do travnja 1992. je oko 6500 ljudi, od čega je 80% pričuvnog sastava. Tadašnjim ustrojem VP djelovao je bataljun VP pri MORH-u, 6 bataljuna VP pri operativnim zonama HV-a, 5 samostalnih satnija pri „A“ brigadama HV-a, satnija VP pri zapovjedništvu HRM, 3 voda VP pri pomorskim zapovjedništvima HRM-a, vod VP pri zapovjedništvu HRZ-a, 2 voda VP pri zrakoplovnim bazama i oko 60 vodova VP pri „R“ brigadama HV-a.

U ožujku 1992. Uprava VP-a je, sagledavajući potrebu specijalističke vojnopolicijske obuke vojnika-novaka, pristupila ustrojavanju Nastavne satnije za obuku vojnih policajaca.

Nastavna satnija ustrojena je u sastavu COOV-a Delnice, a prvi naraštaj vojnika- novaka započeo je 7. svibnja 1992. s vojnopolicijskom obukom. U nastavnu satniju su za poslove nastavnog kadra po posebnim uvjetima izabrani pripadnici postrojbi VP-a.

U samom početku djelovanja VP, izvršavane su zadaće bez podjele na specijalnosti. Razvojem HV-a pred postrojbe VP-a postavljaju se sve složenije i raznovrsnije zadaće. U 1992. godini profiliraju se specijalnosti VP: Opća vojna policija, Prometna vojna policija i Služba za suzbijanje kriminaliteta.

Opća vojna policija je u svim stadijima razvoja imala do 70% ukupnog broja stanja Vojne policije. U 1992. u Upravi Vojne policije postojao je Odjel Opće i Prometne Vojne policije, a načelnikom Odjela imenovan je pukovnik Marijan Biškić

Opća Vojna policija propisane i postavljene zadaće izvršavala je kroz svoje službe: službu osiguranja, službu dežurstva potražnu službu, sprovodničku službu i ophodnopozorničku službu.

U 1992. dolazi do začetka stvaranja specijalnosti u okviru Opće vojne policije.

Službeni psi VP-a prvi su puta spomenuti 18. siječnja 1992. na sastanku načelnika UVP sa zapovjednicima postrojbi.

Zapovjednik samostalne satnije VP-a pri 2.“A“ brigadi Darko Markuz referirao je da u postrojbi ima 3 vodiča i 3 službena psa.

Dva psa su ostala u vojarni Dugo Selo nakon odlaska JA, a treći pas je nabavljen od MUP-a.

Iz UVP odmah je zapovjeđeno da se ti psi po potrebi i procjeni uključe u 66.bVP i u drugim postrojbama na njihovim zadaćama. To je bio samo početak. Potom dolazi do naglog razvoja specijalnosti vodiča službenih zaštitno tragačkih pasa.

Prva vozila VP su 3 oklopljena traktora koja su bila u 70. satniji VP-a u Osijeku. To zapravo i nisu bojna vozila, ali 1991. drugih nije niti bilo.

Prva prava bojna vozila posjedovala je satnija VP pri zapovjedništvu obrane grada Zagreba. To su 2 bojna oklopna vozila VP (BOV-VP), proizvedena u Republici Sloveniji. Vozila su 1991. kupljena za potrebe VP u tadašnjoj OZ Zagreb.

Velika je zanimljivost da su to zapravo jedina bojna oklopna vozila koja su kupljena, a sva druga koja su došla kasnije oteta su od neprijatelja.

Početkom 1992. ta dva oklopna vozila premještaju se u 66.bVP gdje je začetak postrojbi VP na bojnim oklopnim vozilima. U 1992. 66.bVP preuzima 2 oklopna vozila BRDM-2 ruske proizvodnje, koja su zaostala od bivše JA u vojarni Borongaj i do tada su bila u 67.bVP.

Razvijanje i profiliranje Prometne vojne policije u 1992. nije bilo tako izrazito. U ustroju postrojbi VP djelovale su satnije, vodovi i desetine Prometne VP. Njihova popunjenost je, međutim, bila mala, a ponajviše zbog nedostatka stručnog i educiranog kadra.

U takvoj situaciji, uz veliku pomoć MUP-a, primijenjen je djelotvoran i jednostavan model izobrazbe. Pripadnici VP uredovali su zajedno sa pripadnicima Prometne policije MUP-a te su izravnom metodom učenja stjecali znanja i iskustva u upravljanjui nadzoru prometa.

U 1992. pripadnici Prometne VP završavaju tečajeve u Policijskoj akademiji u trajanju od 2-5 mjeseci.

U početku djelovanja Prometne VP glavna sredstva za ad bile su obične STOP pločice i narukavlje za prometnike. Razvojem Prometne VP postižu se i rezultati u opremanju. Motorna vozila opremaju se uređajima za davanje zvučnih i svjetlosnih signala, boje u zelenobijelu boju i označava naljepnicama sa znakom VP-a.

Svi policijski poslovi imaju zakonitost: sa što manjim brojem ljudi, pokriti što veći prostor u što gušćim vremenskim intervalima. Da bi se to postiglo potrebna je visoka operativnost i uporabljivost, posebice mobilnost. To su najvažniji razlozi stvaranja motociklističkih postrojbi Prometne VP.

Nastajanje, a posebice opremanje motociklističkih postrojbi VP-a posebno je zabilježeno u povijesti VP-a. motocikle Moto Guzzi Falcone 500 i Moto Guzzi V35 koje je koristila VP bivše JA, prilikom napuštanja vojarni je pregazila tenkovima.

Angažiranjem gospodina Vilka Severa, dugogodišnjeg uspješnog natjecatelja u cestovnom moto utrkama, ti se motocikli popravljaju. Svi nađeni motorkotači su prikupljeni u radionicama poduzeća SEVER ZAGREB i potpuno obnovljeni. Prometnoj VP je ustupljeno 37 motorkotača Moto Guzzi za potrebe izobrazbe ali i izvršavanje operativnih zadaća.

Osim Moto Guzzija, gospodin Vilko Sever poklanja HV-u i nove motocikle Kawasaki i Yamaha u enduro izvedbi koji su glavno sredstvo motociklističkih postrojbi VP-a.

Uredbom predsjednika RH od 12. prosinca 1991. utemeljena su Vojna tužiteljstva i Vojni sudovi. Do tada je VP uglavnom asistirala u kriminalističkim obradama vojnih osoba, a nositelj svih obrada bile su teritorijalno ovlaštene Policijske postaje i Policijske uprave.

Donošenjem spomenute Uredbe, propisana je ovlast Vojnih sudova, te za obavljanje svih radnji u okviru pretkrivičnog postupka, a po postojanju osnova sumnje da je učinjeno kazneno djelo iz ovlasti Vojnog suda, trebalo pristupiti organiziranju Službe za suzbijanje kriminaliteta i educiranje pripadnika VP-a, za ustroj i razvoj te službe.

Po zapovijedi načelnika UVP u ožujku 1992., sukladno privremenom ustroju postrojbi vojne policije u bojnama VP ustrojena su Odjeljenja za suzbijanje kriminaliteta.

U UVP ustrojava se Odjel za suzbijanje kriminaliteta s časnicima za organizaciju i nadzor službe-operativcima, časnicima i dočasnicima za kriminalističko tehničke poslove, časnikom za analitičke poslove i dočasnicima za poslove vođenja operativnih kriminalističkih evidencija. Odjel u UVP i cijelu službu za suzbijanje kriminaliteta vodio je Željko Ivanković.

U svrhu bolje prekrivenosti područja unutar Operativnih zona HV, izvršeno je dislociranje pojedinih vojnih policajaca iz Odjeljenja za suzbijanje kriminaliteta u ona područja koja su po procjeni ugroženosti i prema brojnosti pripadnika HV-a u njima zahtijevala veću nazočnost djelatnika službe.

Paralelno s ustrojavanje službe, pristupilo se i edukaciji vojnih policajaca predviđenih za rad u službi i to na način da su upućivani u policijske postrojbe ili PU gdje su neposrednim angažmanom, kroz praksu stjecali potrebna znanja. Pr tome se osobito djelotvornim pokazalo educiranje vojnih policajaca u ekipama za uviđaje PU.

Za samo jednu godinu sustavnog djelovanja, pod vođenjem i zapovijedanjem UVP, VP postaje dobro ustrojen i snažan dio HV-a.

Ona je presudno utjecala na jačanje unutrašnje stege, izgled, odnose s javnošću i prihvaćanje tradicionalnih domovinskih vrijednosti u postrojbama HV.

Od vojnih policajaca tražilo se da budu visoko profesionalni, stručni, snažni i promišljeni u postupanju. Znalo se da greške čine ljudi nesigurni u svoju stručnost i osposobljenost. O tome, vrlo jasnu i jaku poruku daje ETIČKI KODEKS DJELATNIKA VOJNE POLICIJE koji se pojavio u 66.bVP sredinom 1992. On ubrzo postaje moto svake postrojbe, svakog časnika, dočasnika i vojnika, vojnog policajca.

Pred takvu Vojnu policiju postavljaju se brojne druge zadaće. U kolovozu i rujnu 1992. združene snage VP sudjeluju u oslobađanju dubrovačkog zaleđa. Prilikom izvršenja te borbene zadaće potvrđuje se potreba za stvaranjem posebne specijalnosti u VP, čiji će pripadnici biti posebno obučeni i opremljeni za najteže vojnopolicijske i borbene zadaće.

Viziju razvoja takvih postrojbi istaknu je pukovnik Mate Laušić još na svoj prvom sastanku sa zapovjednicima postrojbi, u siječnju 1992. Na rasčlambi sudjelovanja združene borbene taktičke skupine VP-a na Južnom bojištu, koja je bila 11. rujna 1992; na temelju dotadašnjih pozitivnih i drugih spoznaja i iskustava u svezi rada VP započinje praktična potreba stvaranja Antiterorističkih postrojbi VP.

Osim toga, u prosincu 1992. uprava VP dobila je zapovijed da pristupi izradi ustroja brigade VP namijenjene za specifične borbene ali i vojnopolicijske zadaće.

Pristupa se izradi ustroja po uzoru na brigade američkih „rangera“ i brigade karabinjera u OS Italije.istovremeno se vrše pripreme za preustroj VP.

Jačanjem uspravnice zapovijedanja sve postrojbe VP integrirane su u jedan sustav. Uspostavljanjem suradnje i odnosa na terenu sa zapovjedništvima HV-a, strukturama MUP-a, obukom i izobrazbom ljudi, dislociranjem snaga na glavno područje djelovanja, razvojem specijalnosti u postrojbama i izgradnjom jedinstvenog sustava izvješćivanja, VP do kraja 1992. postiže brojne i značajne rezultate.

Krajem 1992. dolazi do veće demobilizacije postrojbi HV-a. istovremeno se razvijaju Središta za odgoj i obuku vojnika, a operativni raspored postrojbi HV se mijenja.

Polazeći od činjenice da su zadaće VP u miru i ratu jednake, za daljnje uspješno djelovanje VP potrebno je ustrojiti organizacijski manje, ali pokretnije i djelotvornije postrojbe s djelatnim i profesionalnim sastavom.

Po novom ustrojstvu VP-a UVP-a, 24. studenog 1992. dostavlja ministru obrane i Vojnom savjetu ministra obrane, prijedlog za raspravu. U prijedlogu se ističu i glavne odrednice: jačanje uspostavljene crte zapovijedanja od UVP prema svakoj postrojbi VP, nastavak ukrupnjivanja postrojbi VP-a, ustroj nove postrojbe VP-a pri zapovjedništvima HRM, HRZ-a i PZO-a.

U bojnama i samostalnim satnijama ukinut je pričuvni sastav te ustrojiti Antiterorističke postrojbe s profesionalnim statusom pripadnika.

UVP upravlja i zapovijeda svim postrojbama VP, utvrđuje osnove razvoja VP, utvrđuje ustrojstvo i prati njegovo provođenje, vrši nadzor i ocjenjivanje stanja u postrojbama, izrađuje nastavne programe i planove izobrazbe i određuje kriterije i upravlja osobljem VP, upravlja izobrazbom i školovanjem vojnih policajaca u hrvatskim vojnim učilištima i obrazovnim središtima MUP-a i provodi izobrazbu vojnika policajaca ročnog i pričuvnog sastava.

Vojni savjet i ministar obrane prihvaćaju koncept razvoja i novog ustrojstva VP u svim predloženim elementima. Bila je to na kraju 1992. najbolja moguća nagrada VP za dotadašnje uspjehe i najveći poticaj.

izvor:Knjiga vojna policija u domovinskom ratu

1993. Sposobni za zadaće

Jaki zamah razvoja VP-a nastao u 1992. i 1993. donosi brojne rezultate i uspjehe. Ostvaruju se zacrtane strateške zamisli i vizije ustrojstva, razvoja specijalnosti, opremanja i izgradnje prepoznatljivosti. Združene snage VP-a su na najtežim ratištima gdje izvršavaju borbene zadaće.

Početak 1993. obilježava stupanje na snagu novo ustrojstvo VP-a kojeg je 20. siječnja 1993. odobrio ministar obrane Gojko Šušak.

Novim ustrojem bataljuni VP postaju bVP-e. Ukinut je mobilizacijski razvoj 69. bataljuna VP-a pri Operativnoj zoni Bjelovar i 70. bataljuna VP pri Operativnoj zoni Karlovac. Te postrojbe ulaze u sastav 67. bVP-a. Sve postrojbe VP-a, satnije i vodovi koji su djelovali pri HRM-u ulaze u sastav nove postrojbe 73. bVP-a, a svi vodovi koji su djelovali pri HRZ-u ulaze u sastav nove 74. satnije.

U 66. bVP-a ustrojava se Antiteroristička satnija, a u 67., 68., 71. i 72. bVP-u Antiteroristički vodovi VP-a.

Samostalne satnije VP-a koje su djelovale pri „A“ brigadama HV-a, ukinute su, a njihovi pripadnici ušli su u sastav bojnih VP-a.

Okosnica svih postrojbi VP-a do tada bio je pričuvni sastav. Novim ustrojem u bojnama i samostalnim satnijama pričuvni sastav se transformira u djelatni. Pričuvni sastav VP-a postaje u ukupno 44. voda VP-a koji su1993. djelovali pri „R“ brigadama HV-a.

Za razmišljanje o novom ustrojstvu VP-a nije bilo vremena. Otpočela je operacija „Maslenica“, a 23. siječnja 1993. na bojišnicu dolazi Združena bojna VP-a.

Nakon dva i pol mjeseca intenzivnog djelovanja VP-a u Sektor Zadar uslijedilo je razdoblje prelaska u novi ustroj, intenzivne obuke, izobrazbe i materijalnog tehničkog  opremanja. 1993. dolazi do potpunog određenja specijalnosti, preustroja UVP-a i nastanka novih odjela i odsjeka.

Uvodi se dužnost zamjenika UVP-a na koju se imenuje pukovnik Marjan Biškić.

Odjel Opće VP preuzima upravljanje i zapovijedanje Općom VP. Za načelnika Odjela Opće VP odabran je bojnik Damir Kozić.

Odjel Prometne vojne policije preuzima upravljanje i zapovijedanje Prometnom VP.

Za načelnika odjela imenovan je natporučnik Ivan Juričić.

Služba za suzbijanje kriminaliteta razvija se u Kriminalističku VP i čini 5-10% ukupnog sastava vojne policije. Prvi načelnik odjela kriminalističkog VP bio je Ante Gugić.

Odsjek za opskrbu zadužen je za opremanje i logističko osiguranje VP-a. za načelnika odsjeka imenovan je satnik Ramadan Beganović.

Odsjek za kadrovske i pravne poslove preuzima funkcije upravljanja odsjeka. Za šefa odsjeka imenovan je bojnik Željko Ivanković.

Antiterorističke postrojbe VP-a razvijaju se u okviru OVP-e. Te postrojbe namijenjene su za brzo i djelotvorno eliminiranje ubačenih neprijateljskih diverzantskih i teroristički skupina, za specijalne akcije u pozadini neprijatelja te za uspješno rješavanje teških problemskih situacija pri izvršavanju redovnih VP zadaća u ruralnim i urbanim sredinama.

U pripremi za ustrojavanjem antiterorističkih postrojbi VP-a provedena su opsežna i zahtjevna testiranja i liječnički pregledi. Praktična provjera psihofizičkih sposobnosti, vojnog umijeća i hrabrosti kandidata za Antiterorističke postrojbe provedena je u borbenim akcijama operacije“Maslenica“.

Istovremeno s odabirom kandidata za ATVP, intenzivno je rađeno na opremanju, odabiru i nabavi specijalističke opreme i sredstava. AT postrojbe VP dobivaju svoj znak i zastavu.

Prva skupna obuka AT postrojbi provedena je od lipnja do rujna 1993.u posebnom kampu koji je uređen na Vidovoj Gori na otoku Braču. Iako su u sastav ATVP-a ušli već prekaljeni borci koji su imali iskustva s brojnih ratišta, pripadnici ATVP-a u izobrazbi su počeli od početka, uvježbavajući temeljna i specijalistička znanja i umijeća. Rad i izobrazbu ATVP-a nadzirao je i vodio satnik Darko Markuz, časnik iz UVP-a.

Nakon obuke u kampu, Antiterorističke postrojbe preuzimaju izvršenje najtežih vojnopolicijskih zadaća i postaju udarna snaga Vojne policije u svim kasnijim borbenim zadaćama. Za samo 8 mjeseci izvršene su sve ustrojbene, kadrovske i materijalne radnje i Antiterorističke postrojbe VP-a organizirane su i osposobljene za brzo i snažno djelovanje na bilo kojem dijelu teritorija RH. U 66. bVP-a ustrojena je nastavna satnija za uzgoj, dresuru, predresuru i obuku službenih zaštitnotragačkih pasa VP i obuku vodiča pasa. U satniji djeluje operativni vod s obučenim psima i vodičima. Uloga zaštitnotragačkih pasa u izvršavanju zadaća OVP-e velika je i značajna. Službeni psi koriste zadaćama osiguranja većih javnih i športskih manifestacija, u okviru ophodno pozorničke službe te na borbenim zadaćama.

U 1993. započinje izgradnja objekata, središta za uzgoj, dresuru i obuku službenih pasa i vodiča u sklopu vojarne i Dugom Selu.

Početkom djelovanja Odjela Prometne VP u UVP, Prometna VP razvija se i uspostavlja svoje temeljne funkcije uz posebnu ulogu motociklističkih postrojbi.

Kao dio Prometne VP u 73. bVP ustrojena je Pomorska VP koja ima iste ovlasti kao i drugi dijelovi VP-a, a svoje zadaće izvršava na moru. U sastavu Pomorske VP su i laki ronioci.

Ubrzo dolazi do organiziranog i agresivnijeg pristupa upravljanja i nadzoru vojnog prometa. Primjenom svih raspoloživih represivnih i preventivnih mjera postižu se sigurnosni, ekonomski i pravni učinci u vojnom prometu.

Aktivnosti Prometne VP manifestirane su kroz regulaciju, nadzore vojnog prometa, preprate i osiguranja pohodnih povorki, osiguranje mjesta prometnih nezgoda i obavljanju očevida. Primjenjujući raznovrsne modele i načina edukacije i izobrazbe pripadnici Prometne VP osposobljavaju se za složenije zadaće i za preventivne operativne akcije.

Prometna VP oprema se kompletima znakova za rad na blokadnim točkama, suvremenijim STOP pločicama, uređajima za auto testiranje, kompletima za vršenje očevida prometnih nezgoda, fotoaparatima, drugom opremom i sredstvima.

Najvažniji zamah u razvoju Kriminalističke VP je u 1993. godini.

Odsjeci i službe Kriminalističke VP i odjel UVP popunjavaju se djelatnicima iz postrojbi i MUP-a. Upravo taj spoj stručnosti i profesionalnosti stečene u radu u VP na terenu s jedne i u radu u civilnoj policiji s druge strane, pokazao se uspješan u daljnjem radu Kriminalističke VP. Sve postrojbe VP-a do razine voda u svom sastavu imaju jednog ili više djelatnika Kriminalističke VP.

Razvoj službi, specijalnosti i subspecijalnosti VP-a prati i adekvatno opremanje s osnovnom i specijalističkom tehnikom i sredstvima. S velikom pažnjom izgrađuje se identitet i prepoznatljivost pripadnika VP-a.

Usporedno s izvršavanjem borbenih zadaća u operaciji „Maslenica“, prelaskom na novi ustroj i razvojem specijalnosti VP-a, u UVP radi na ustroju 8. lakojurišne brigade VP-a. nakon donošenja odluke o ustrojstvu 8. lakojurišne brigade UVP radi na popuni, opremanju i smještaju brigade u vojarnu „Monumenti“ u Puli. Do rujna 1993. ustrojene su sve postrojbe 8. lakojurišne brigade a okosnicu brigade čine djelatnici i pripadnici ostalih postrojbi VP-a. U studenom 1993. brigada se upućuje na borbene zadaće.

Vojarna u ulici Oranički odvojak bb, u Zagrebu u rujnu 1993. postaje vojarna nastavnog središta VP-a. U vojarni je izvršeno potpuno izvršenje dva objekta za potrebe smještaja i rada NSVP-a koje je premješteno iz Delnica u Zagreb.

Još od osnivanja Nastavne satnije u Delnicama vizija je stvoriti jedno središte za obuku i izobrazbu ročnika, vojnika, dočasnika i časnika, djelatnog i pričuvnog sastava za sve specijalnosti VP-a. Premještanjem NSVP-a u Zagreb stvoreni su prvi uvjeti za brz i dinamičan razvoj NSVP-a.

U jesen i zimu 1993. vojni policajci upućuju se izvršavanju vojnopolicijskih i borbenih zadaća u područjima najtežih ratnih djelovanja. Hrvatski narod i Hrvatska država i dalje vode tešku borbu za opstojnost.

U združenim snagama VP-a su pripadnici Opće VP, Prometne VP, Kriminalističke VP a udarna borbena snaga su Antiterorističke snage VP-a. vojna policija potvrđuje sposobnost za izvršenje svih zadaća.

1994. Autoritet se ne kupuje

U 1994. postrojbe VP i UVP ulaze s rezultatima ustroja, sustava vođenja i zapovijedanja, reda , stege, izgleda i ponašanja pripadnika, kakvoćom izvršenja zadaće iz djelokruga rada VP i borbenih zadaća koje po ocjeni nadređenih svrstavaju VP u red najustrojenijih najosposobljenijih postrojbi HV.

Postignuti rezultati i takva ocjena proizvod su jasne vizije ustroja i razvoja VP zacrtane još 1991. uz mukotrpan, ustrajan rad i zalaganje pripadnika postrojbi VP i UVP kao i svekolike pomoći i potpore nadređenih u MORH i vrhovništvu RH.

Težišne zadaće VP u 1994. usmjerene su ka željenom cilju. VP OS RH treba se ustrojem i razvojem dovesti na razinu razvoja suvremenih VP oružanih snaga zapadnih zemalja.

Na prijedlog UVP 19. veljače 1994. ministar obrane Gojko Šušak donosi Pravilnik o ustroju i radu VP OS RH, koji nedvojbeno regulira ustroj, sustav vođenja i zapovijedanja, ovlasti i način primjene ovlasti vojne policije.

Vrši se raščlamba postojećeg ustroja VP u cilju postizanja boljih rezultata u sustavu vođenja i zapovijedanja, opremanja, metodologije rada i upravljanja osobljem, i pripremanja novog ustroja VP.

Nisu se promijenila tri strateška pravca daljnjeg razvoja VP, nego samo redoslijed, stručna edukacija, materijalno tehničko opremanje i „čišćenje“ vlastitih redova.

Od početka Domovinskog rata, nastanka VP, ustrojavanja i razvoja u 1992.  i izvršenja svih zadaća u 1993. , razvoj VP bio je u jedinstvenom zamahu, bez i jednog dana predaha.

Govoreći o proteklom od dvije i pol godine, u kojem je VP postala respektabilni dio OS, načelni UVP, brigadir Mate Laušić je 14. siječnja 1994. za „Hrvatski vojnik“ rekao:

„Jesam i nisam zadovoljan. Ako nemamo u vidu činjenice da su doista prošle samo nešto više od 2 godine, što je samo jedan bljesak, mikrotrenutak u povijesti, onda s tim što smo učinili ne mogu biti zadovoljan. Međutim, kada se vratimo na sam početak i prisjetim se kako smo bili opremljeni i kadrovski ekipirani učinjeno je mnogo. Imali smo ¾ pričuvnih pripadnika koji su izrasli kao vojnici u Domovinskom ratu, a samo ih je mali dio, negdje 5-7%, imao iz bivše vojske specijalnost vojni policajac, mogu biti zadovoljan. Svi su ti ljudi, prvi pripadnici VP, činili jednu šaroliku skupinu koju su spajale želja, htijenje, čast i poštenje. Od njih je trebalo izvući najkvalitetnije, školovati ih, pravilno usmjeriti i strogo ih držati u okviru vojnopolicijskih zadaća, ali od njih tražiti i izvršavanje klasičnih borbenih zadaća. Gotovo 95% pripadnika VP bili su borci Domovinskog rata i to od početka, najčešće kao dragovoljci. I za njih je život ratnika, borca pa stoga im borbeno iskustvo ne nedostaje. Pred sve postrojbe VP i dalje se postavljaju i postavljat će se još dugo one sasvim borbene zadaće na crti obrane Hrvatske. Mogu s ponosom reći da su postrojbe VP vrlo djelotvorno sudjelovale u svim akcijama HV tijekom 1993. Polučili smo znakovite rezultate i ušli smo u red onih postrojbi HV koje su dale najveći doprinos u tim borbenim akcijama. Također u ustroju su Antiterorističke postrojbe VP čija je namjena izvršenje borbenih zadaća.“

Za unapređenje rada VP promišljaju se novi organizacijski i metodološki postupci: pokazivati veću aktivnost u prevenciji, podizati ukupnu razinu stručnosti i educirati organizacijske segmente za izvršenje specijalizirane zadaće.

U lipnju 1994. UVP donosi zapovijed kojom se postavlja nova organizacija službe. Ukidaju se nadzorne točke, reducira službu osiguranja, ukida pješačka ophodnja, uvode se motorizirane ophodnje VP koje u smjenskom sustavu rada neprekidno izvršavaju vojnopolicijske zadaće, nadzor javnog reda i mira, nadzor vojnog prometa, intervencije po pozivu, realiziranje potraga i vršenje očevida na mjestima kaznenih djela i prometnih nezgoda.

Ubrzo se osjetila kakvoća u izvršavanju vojnopolicijskih zadaća, a pripadnici VP su kroz smjenski sustav rada dobili vrijeme za odmor i obuku. Stvoreni su uvjeti za korištenje godišnjih odmora i upućivanja većeg broja pripadnika na izobrazbu.

U NSVP osim specijalističke obuke ročnika, započinju i specijalistički tečajevi za djelatnike VP. Prvi specijalistički tečaj djelatnika održan je 17. lipnja 1994. ,a do kraja godine provedena su još dva.

Provodi se subspecijalistička izobrazba pripadnika ATVP-a u alpinizmu i ronjenju. ATVP osposobljavaju se za djelovanje u svim klimatskim uvjetima, djelovanju na vodi i u planinskom terenu.

U 66.bVP, po svim segmentima razvijena je Nastavna satnija, s vodom za uzgoj pasa, vodom za preddresuru i dresuru pasa i obuku vodiča. Za potrebe Nastavne satnije izgrađeni su novi namjenski objekti.

U suradnji s MUP-om provedena je izobrazba prvih djelatnika VP za zadaće protudiverzijske zaštite.

Razvoj svih segmenata, specijalnosti, i subspecijalnosti VP prati adekvatno opremanje s posebnom opremom i sredstvima.

1994. bila je ratna godina. Na crti bojišnice, u zoni odgovornosti Zbornog područja Karlovac Južnog bojišta, neprekidno se nalazi 8.lakojurišna brigada VP. Pripadnici te brigade izvršili su sve borbene zadaće s uspjehom, da bi u srpnju 1994. ušli u sastav 1.hrvatskog gardijskog zbora.

Združene snage VP sastavljene od svih specijalnosti s borbenim oklopnim vozilima, službenim psima i udarnom snagom ATVP-a stalno su na hrvatskom jugu, na izvršenju policijskih i borbenih zadaća.

Dijelovi 72.bVP sudjeluju u borbenim djelovanjima u akciji „Zima-94“ na Dinari.

Pripadnici VP vrše zadaću osiguranja predsjednika RH i vrhovnog zapovjednika OS RH, Vrhovnika dr. Franje Tuđmana za vrijeme službenog posjeta opkoljenom ratom razorenom Sarajevu i u područjima u srednjoj Bosni. Izvršava se i zadaća osiguranja prolaska predsjednika RH autocestom kroz okupirano područje Zapadne Slavonije.

Dinamičan razvoj VP nameče potrebu novog ustrojstva koji stupa na snagu 10. kolovoza 1994. Novim ustrojem ukidaju se vodovi VP u pričuvnim brigadama HV-a. u sastavu bojni i samostalnih satnija VP razvijaju se pričuvne postrojbe.

U 66.bVP ukidaju se Služba dežurstva i Kriminalistička VP jer postrojba nema svoju posebnu zonu odgovornosti. Postrojba ima zadaću osiguranja objekata i ustanova MORH-a, vojnih osoba i dužnosnika RH, te izvršavanje borbenih i drugih zadaća diljem RH u cilju jačanja drugih postrojbi VP u njihovim zonama odgovornosti.

Time je završen proces ukrupnjavanja i uvezivanja postrojbi VP u jedinstven sustav. Zahvaljujući upravljanju i zapovijedanju s jednog mjesta od UVP, uspješno se primjenjuje modularni pristup i integriranje specijalističkih segmenata u privremene združe sastave VP. Istovremeno svaka postrojba za sebe posjeduje funkcionalnu sposobnost i samostalnost.

U 1994., OS RH, pa tako VP postaju suvremene, dobro opremljene i uvježbane vojne postrojbe. Na iskustvima iz prvih godina rata, sa zanosom, vjerom i snagom uz mnogo rada gradi se autoritet HV i VP.

Isčekuje se 1995.

izvor:Knjiga vojna policija u domovinskom ratu

1995. Godina pobjeda

Godina 1995. bit će upisana zlatnim slovima u povijest razvoja i uspjeha Oružane sile RH. To je godina oslobođenja najvećeg dijela okupiranih područja RH, godina blistavih pobjeda Oružane sile RH.

U povijesti razvoja VP 1995. bit će upisana kao godina potvrde ispravnog četverogodišnjeg ustrajnog rada svih pripadnika VP OS RH na ustroju, razvoju sustava vođenja i zapovijedanja i opremanja VP. To je godina u kojoj je kroz operacije "Bljesak", "Ljeto 95" i "Oluja" i ostale operacije HV-a u praksi potvrđena djelotvornost VP.Siječanj 1995. bio je mjesec raščlambe razvoja VP za razdoblje 1991.-1994. i raščlambe postignutih rezultata za 1994.

Na temelju rezultata raščlambe i vizije razvoja VP u 1995. određene su težišne zadaće koje su obuhvatile razvoj sustava vođenja i zapovijedanja, izgradnje i jačanja borbenog morala, obučenosti i uvježbanosti, mobilizacijske spremnosti, logističkog osiguranja, izgradnje i jačanja sustava sigurnosti iz djelokruga rada Vojne policije te ostale zadaće iz njezina djelokruga.

Organizacija rada u postrojbama VP postavljena tijekom 1994. unaprijeđena je u svim dijelovima s težištem na brzom i bezbolnom prijelazu iz četverosmjenskog sustava u trosmjenski i iz trosmjenskog sustava rada u dvosmjenski, što ovisi o sigurnosnoj situaciji. Poradi provedbe zadaća u pripremama i tijekom napadnih operacija HV-a, organizacija rada u postrojbama VP najčešće je bila u trosmjenskom, a u tijeku operacija i na novooslobođenom području u dvosmjenskom sustavu rada.

Prvo tromjesečje 1995. glede mobilizacijske pripravnosti iskorišteno je za izradbu planova popune, mobilizacijskih planova, odabiru vojnih obveznika na ratnom rasporedu. Razlog tome je stupanje na snagu novog ustroja VP u prosincu 1994. koji potpuno mijenja dotadašnji mobilizacijski razvoj, tj. ukida vodove VP-a pri „R“ brigadama HV-a i u mobilizacijski razvoj bojni VP-a ulazi pričuvni sastav VP. Do sredine travnja 1995. na dvodnevne vježbe pozivani su svi vojni obveznici koji nisu bili mobilizirani, na navedenim vježbama priopćen im je ratni raspored, zadužili su opremu i upoznali su se s osnovnim zadaćama vojnih obveznika u VP. Veći dio vojnih obveznika na ratnom rasporedu u postrojbama VP-a je tijekom razdoblja od 1991. do 1994. već bio u pričuvnom sastavu VP-a.

Poradi provedbe zadaća u operaciji „bljesak“ i u „mimohod OSRH“ izvršena je mobilizacija 69. sVP, 67., 68., 71. bVP. 2. svibnja 1995. a odaziv vojnih obveznika bio je 100% u odnosu na broj pozvanih.

Prava provjera mobilizacijske pripravnosti izvršena je 4. kolovoza 1995. (početak operacije „oluja“) kada je u roku od 6 sati odaziv bio 103%.

U pripremi za nastupajuće borbene zadaće vršen je pojačan nadzor s funkcijom poboljšanja stanja, posizanja razine izobrazbe i kakvoće rada te održavanja i pripreme opreme.

Dograđuje se i sustav izvješćivanja, pozorno se prati i analizira psihološka i borbena spremnost postrojbi. Najviši moral u postrojbama bio je za vrijeme napadnih operacija i oslobađanja okupiranih područja RH i po završetku 1. mimohoda OSRH u kojem su sudjelovali pripadnici svih postrojbi u pješačkom i motoriziranom postroju VP.

Tijekom 1995. znatno je poboljšana kakvoća izvršavanja stalnih zadaća osiguranja, a isto tako i ostalih osiguranja koje je provodila VP OS RH. U cilju podizanja razine provedbe osiguranja štićenih dužnosnika MORH-a i GS HV-a te stranih vojnih dužnosnika i delegacija na još višu razinu, ustrojena je skupina za eskortna osiguranja pri 66.bVP., s mogućnošću prerastanja u formacijski Odsjek za osiguranja koji će izvršavati samo narečene zadaće. Novu kakvoću provedbi zadaća osiguranja dao je i Pravilnik o osiguranju štićenih vojnih i civilnih dužnosnika MORH i stranih vojnih izaslanika. Poslove osiguranja u većoj mjeri VP provodi sama, a manji dio zadaća osiguranja u suradnji sa 1.HGZ-om i MUP-om.

Sve bojne i njima podređene satnije kao i samostalne satnije opremaju se informatičkom i telekomunikacijskom opremom za brz i zaštićen prijenos informacija. Osim izvješćivanja uspostavljeni sustav omogućuje i analitičku obradu podataka značajnih za VP, a u UVP ustrojava se Odsjek za analitiku i informatiku.

Vrši se intenzivna specijalistička obuka ATVP-a:

  • obuka o rukovanju i uporabi minobacača „Comando“, pripadnika iz svih postrojbi ATVP-a te na razini svakog voda postoji jedna desetina osposobljena za korištenje narečenog oružja
  • obuka timova za potrebe službe traganja i spašavanja (STS) za oborenim letačima vojnih zrakoplova, a u tom su osposobljeni timovi AT satnije 66.bVP.
  • izobrazba zapovjedničke strukture ATVP-a u taktici i metodici uporabe kemijskih sredstava za onesposobljavanje
  • obuka pripadnika ATVP-a za lake ronitelje, za ronjenje u morskoj vodi u rijkama i jezerima u otežanim uvjetima: zima i smanjena vidljivost.

U Nastavnoj satniji 66.bVP realizirana je jednomjesečna selektivna izobrazba vodiča i službenih pasa koju su pohađali djelatnici iz svih zaštitnotragačkih postrojbi VP-a sa zaštitnotragačkim psima. Također je realizirana i šestomjesečna izobrazba novih vodiča zaštitnotragačkih pasa.

Postrojbe VP na bojnim oklopnim vozilima prošle su obuku i izobrazbu u rukovanju i taktičkoj uporabi BOV-VP-a.

U operaciji „Bljesak“ zarobljena su bojna oklopna vozila srpske paravojske, koja su zapuštena i neispravna. Njihovi dotadašnji „vlasnici“ napustili su ih u paničnom bijegu. Ta su oklopna vozila za samo 20 dana potpuno uređena, opremljena i osposobljena već za sudjelovanje u „Mimohodu OS RH“, a potom su korištena u operacijama „Oluja“, „Maestral“ i „Južni potez“.

Sustav vođenja i zapovijedanja s razine UVP-a dnevno-operativno zapovijedanje s razine zapovjednika ZP HV-a, HRM-a, HRZ-a i PZO-a besprijekorno su funkcionirali.

Postrojbe VP u 1995. neprekidno su vršile ustrojbene, organizacijske, logističke i druge pripreme za sudjelovanje u operacijama oslobađanja okupiranih područja RH. U navedenim operacijama sudjelovalo je oko 90% pripadnika VP.

Sudjelovanje VP u napadnim operacijama OS RH „Bljesak“, „Ljeto 95“, „Oluja“, „Maestral“, „Južni potez“, kao i sudjelovanju VP u „Mimohodu OS RH“ brojnim zadaćama osiguranja i ispomoći VP IFOR-a, dobili su najvišu ocjenu.

Pored navedenih zadaća UVP i postrojbe VP tijekom 1995. izvršile su sve planirane i neplanirane zadaće visokom ocjenom, težeći pri tome višoj kakvoći uz maksimalno angažiranje i korištenja svih raspoloživih sredstava na uporabi VP-a.

izvor:Knjiga vojna policija u domovinskom ratu

 

1996. Slobodna Hrvatska

Početkom 1996. na područjima oslobođenim u "Bljesku" i "Oluji", od Okučana do Drniša, djeluje desetak privremeno ustrojenih postrojbi VP. Demobilizacijom i promjenom operativnog rasporeda postrojbi HV-a te privremeno formirane postrojbe se ukidaju.

Ostaje djelovati vod VP u Slunju, smješten u objektima namjenskog poligona VP.

Zapovjedništvo 72.bVP s djelom svojih postrojbi iz Splita premješta se u Knin.

U prvom tromjesečju 1996. izvršena je demobilizacija pričuvnih vojnih policajaca. U svim postrojbama VP su s pričuvnicima održani prigodni svečani skupovi, odato im priznanje i uručene im zahvalnice za doprinos razvoja VP u 5 godina Domovinskog rata.

Svršetkom Domovinskog rata VP čini: Uprava VP-a i 6.bVP-a na razini MORH-a, pet bojni VP-a pri ZP OS RH i HRM-a, tri satnije pri ZP OS RH HRZ-a i PZO-a i Nastavno središte za obuku VP-a.

Osnovne specijalnosti unutar VP čine Opća, Prometna i Kriminalistička VP s razvijenim i ustrojenim subspecijalnostima: postrojbe VP-a na borbenim oklopnim vozilima, Antiterorističke postrojbe VP-a, Zaštitnotragačke postrojbe VP sa službenim psima, motorkotačke postrojbe i postrojbe pomorske VP. Unutar AT VP-a postoje specijalnosti za ronjenje, alpinizam, za traganje i spašavanje letača, a u Općoj VP specijalnosti za protueksplozijsku zaštitu.

Svi pripadnici VP su obučeni, opremljeni osnovnom i specijalističkom opremom i spremni za izvršavanje namjenskih zadaća.

VP je prijelaz iz ratnog ustrojstva i rada izvršila planski i bez posljedica po djelotvornost u izvršavanju zadaće, a njih nije bilo manje nego u ratnim godinama.

Najbrojnije su zadaće osiguranja stranih vojnih dužnosnika koji su 1996. godine učestalo posjećivali MORH. Na tim je zadaćama najviše uključena skupina za eskortna osiguranja, koja se intenzivno razvija u 66.bVP. Služba osiguranja je dobro opremljena sa specijalnim sredstvima. Posebnu ulogu u tim zadaćama imaju djelatnici za Protudiverzijsku zaštitu (PDZ) koji osim tehničkih sredstava, na svojim zadaćama, koriste i pse za detekciju eksploziva. Na zadaćama osiguranja na moru i u lukama uključeni su ronitelji AT VP-a.

U 1996. u VP uspostavljaju se posebne operativne akcije vezane za zadaće osiguranja. Potpisivanjem „Sporazuma o subregionalnoj kontroli naoružanja“ u OS RH vrše se pripreme za inspekcijske nadzore, u Hrvatskoj i u zemljama potpisnicama sporazuma. VP preuzima zadaće osiguranja inspekcijskih ekipa stranih vojski, za vrijeme boravka u RH, provedbo eskortnog osiguranja trase kretanja, stalnog osiguranja mjesta rada i smještaja inspekcije, uključujući protudiverzijske preglede.

VP je pružila potpunu zadaću i sigurnost časnicima, do jučer neprijateljskih vojski za vrijeme boravka našim vojnim objektima i drugdje, sukladno sporazumu kojim se obvezala RH. U izvršenju ovih zadaća sudjeluju sve postrojbe VP-a.

Krajem 1996. po međudržavnom sporazumu o provedbi programa „Opremi i obuči“, za vojsku Federacije BiH, VP preuzima zadaće osiguranja, nadzora i pomoći prihvata specijalnih tereta u luci Ploče i prijevoza do državne granice s BiH. u ovoj zadaći dakođer sudjeluju sve postrojbe VP.

Na temelju sporazuma između RH i NATO-a, VP OS RH u 1996. godini surađuje s vojnom policijom međunarodnih provedbenih snaga. Suradnja se najviše ugleda u pružanju pomoći IFOR-u pri provedbi mirovnog plana u BiH.

Posebno je bila dobra suradnja prigodom dolaska i razmještanja postrojbi IFOR-a, pri osiguranju visokih dužnosnika IFOR-a, pomoći pri uništavanju streljiva i eksploziva, stručne i tvarne pomoći,a najviše u prometnom osiguranju i pomoći u kriminalističkim obradama.

Uprava Vojne policije je još od 1992. nastojala osposobiti i opremiti namjenski poligon-Vježbalište za terensku obuku VP. Nakon „Oluje“, HV može koristiti veliki poligon s izgrađenim objektima u blizini Slunja koji su još od početka Domovinskog rata bez funkcije. Uprava VP preuzima navedene objekte i zemljište, te vrši uređenje i osposobljavanje budućeg višenamjenskog vježbališta-poligona VP. Ubrzo na poligonu VP-a započinje terenska izobrazba koju provodi Nastavno središte VP i druge postrojbe.

Poligon pruža sve zemljišne, prostorne i logističke uvjete za terensku obuku svih specijalnosti VP. Na kraju 1996. godine ponovno posebna zadaća. VP stalno sudjeluje u osiguranju Predsjednika RH, Vrhovnika OS RH dr. Franje Tuđmana. Ističe se osiguranje pri posjetu Vukovaru 3. prosinca 1996., koji je po mnogočemu posebito.

Neposrednom osiguranju Predsjednika bio je načelnik UVP, general bojnik Mate Laušić.

Snagama za intervenciju iz zraka i evakuaciju, koje su bile sastavljene od pripadnika AT VP-a, 1.hrvatskog gardijskog zbora s posadama helikoptera iz HRZ-a i PZO-a, zapovijedao je zamjenik načelnika UVP stožerni brigadir Marjan Biškić.

Boravak predsjednika RH u Vukovaru protekao je bez ugrožavanja sigurnosti.

Mirna reintegracija hrvatskog podunavlja privodi se kraju.

Završen je petogodišnji ciklus stvaranja, razvoja i djelovanja VP u Domovinskom ratu. Udareni su čvrsti temelji za mirnodopski preobražaj i ustrojstvo. Nemjerljiv doprinos dali su svi pripadnici VP OS RH i svi oni koji su obnašanjem dužnosti u drugim granama OS RH, službama i ustanovama MORH-a, surađivali i pomagali u zajedničkom cilju:

SLOBODNA HRVATSKA

izvor:Knjiga vojna policija u domovinskom ratu

 

 

 

 

 

 

Subscribe to this RSS feed