Krajem lipnja 1991. počinje sukob Teritorijalne obrane Republike Slovenije i JA koja je pokušala vojno intervenirati. Borbe se vode desetak dana, a poslije odlučnog oružanog otpora Slovenije JA se povlači u Hrvatsku uništava sve pred sobom, puca po gradovima, naoružava srpske teroriste. Agresija na Hrvatsku sve je više eskalirala i prerasla u otvoreni rat protiv Hrvatske svim sredstvima.

Usvaja se Zakon o obrani Republike Hrvatske, koji predstavlja temelj stvaranja Hrvatske vojske i oružanih snaga. Ustrojavaju se i jačaju postrojbe ZNG-a, Zapovjedništvo ZNG-a, četiri „A“ brigade ZNG-a, „R“ brigade i samostalni „R“ bataljuni ZNG-a.

U to vrijeme na nekoliko ratišta počinju djelovati i postrojbe ZNG-a koje pored borbenih zadaća, u djelokrugu svog rada imaju i zadaće Vojne policije.

Predsjednik RH dr. Franjo Tuđman 24. kolovoza 1991. godine nalaže načelniku stožera zapovjedništva ZNG-a, da se pristupi organiziranom ustrojavanju postrojbi Vojne policije. Zapovijed je bila kratka: „Vojnu policiju odmah ustrojiti“.

Po zapovijedi ministra obrane RH od 27. kolovoza 1991. godine i zapovijedi zapovjedništva ZNG-a od 29. kolovoza 1991. godine 1.bataljun 1.brigade ZNG-a i ustrojava pod nazivom ZAŠTITNI BATALJON ZAPOVJEDNIŠTVA ZBORA NARODNE GARDE, s temeljnim vojnopolicijskim zadaćama, osiguranjima osoba, objekata i prostora i „obnašanja zakonskih radnji naspram pripadnika ZNG-a, počinitelja kaznenih i drugih nedopuštenih djela“.

Zaštitni bataljun zapovjedništva ZNG-a odmah je po ustroju obavljao sve vojnopolicijske poslove, a kao elitna specijalna postrojba sudjeluje u borbenim zadaćama od kojih su neke veoma značajne za Hrvatsku vojsku i ukupnu obrambenu snagu zemlje.

Valja napomenuti da su to zadaće zauzimanja vojnog skladišta „Prečec“, te vojarni u Varaždinu i Bjelovaru, gdje se došlo u posjed najznačajnijih količina naoružanja i opreme koje su odmah proslijeđene na bojišta diljem Hrvatske.

18.rujna 1991. predsjednik RH dr. Franjo Tuđman za ministra obrane RH imenuje gospodina Gojka Šuška. Ustrojava se GS HV.

7. listopada 1991. zrakoplovi JA raketiraju Banske Dvore dok se u njima nalazio Vrhovnik dr. Franjo Tuđman. Cilj je bio likvidacija Predsjednika i obezglavljivanje hrvatskog naroda i države. 8 listopada 1991. Hrvatski sabor donosi Odluku o samostalnosti i suverenosti Republike Hrvatske i o prekidu svih državnopravnih sveza sa SFRJ.

Velikosrpski agresori sručili su se svom silinom na Hrvatsku. Pljačkaju hrvatsku imovinu, pale hrvatska sela, razaraju hrvatske gradove, Vukovar, Osijek, Vinkovce, Novu gradišku, Pakrac, Daruvar, Karlovac, Otočac, Gospić, Petrinju, Sisak, Šibenik, Sinj, Zadar, Dubrovnik i dr., ruše crkve i bolnice, oskvrnjuju groblja, progone, ubijaju i masakriraju, siluju i odvode u zatočeništvo.

Otpočela je opsada i bitka za Vukovar. Neprijatelj je koncentrirao goleme snage u cilju brzog zauzeća Vukovara. Grad je branilo oko 2000 branitelja zajedno s civilnim stanovništvom. Vukovarski branitelji svojom su krvlju ispisali najsvjetlije stranice krvavog Domovinskog rata i omogućili konsolidaciju obrane na drugim prostorima Republike Hrvatske.

Započinje masovni odaziv hrvatskog naroda u postrojbe ZNG-a čime se pokazala odlučnost da se sloboda i samostalnost Hrvatske brani svim sredstvima.

U rujnu i listopadu 1991. stalno se povećavao broj pripadnika ZNG-a i mobiliziraju se prve postrojbe HV-a. u brigadama „A“ formacije ustrojavaju se samostalne satnije Vojne policije, a u „R“ brigadama HV-a vodovi Vojne policije.

Zaštitni bataljun ZNG-a postaje 66.bataljun Vojne policije izravno podređen Glavnom stožeru HV-a i Ministarstvu obrane RH.

U to vrijeme u HV-u postoji i djeluje 110 postrojbi Vojne policije jačine od desetine do bataljuna.

Odlukom Predsjednika RH od 13. studenoga 1991. godine, a na temeljima ustrojstva MORHA-a i GS HV-a u sklopu sektora za sigurnost MORH-a ustrojava se Uprava Vojne policije. Za načelnika Uprave Vojne policije, predsjednik Tuđman imenovao je glavnog inspektora MUP-a rh Matu Laušića koji je do tada obnašao dužnost šefa osiguranja Predsjednika RH.

O povijesti nastanka Vojne policije, brigadir Mate Laušić je za Hrvatski vojnik 25.ožujka 1992. rekao:

„U trenutku kada su Oružane snage Hrvatske dosegle određeni stupanj razvoja, organizacije i djelovanja, stvorila se potreba osnivanja vojnopolicijskih snaga unutar Hrvatske vojske. Naime, nema vojske bez policije, pa tako ni Hrvatska vojska nije mogla egzistirati bez osnivanja Vojne policije. Po zapovijedi vrhovnog zapovjednika, Predsjednika Republike, u postrojbama HV-a jačine bataljuna i brigada, kao i pri operativnim skupinama i zonama ustrojene su postrojbe Vojne policije  jačine odjeljenja, voda, satnije i bataljuna, koje su počele djelovati u rješavanju vojnopolicijskih zadaća. Nešto kasnije ustrojena je Uprava Vojne policije. Njezina zadaća bila je vođenje i zapovijedanje svim postrojbama Vojne policije.“

Stanje na bojišnici počinje se mijenjati u korist HV-a. poduzimaju se akcije širih razmjera. Oslobađaju se značajniji teritoriji posebno na bojištu zapadne Slavonije. Počinje slom velikosrpske agresije. Potpisuje se Sarajevski sporazum o primirju i dolazak UNPROFOR-a kao snaga za očuvanje mira.

Velikosrpski zločini u Hrvatskoj pokazali su Europi i svijetu da su po svom sadržaju i opsegu bili genocid i da opstanak Jugoslavije nije moguć ni u kakvom obliku, te kako je nužno priznati samostalnost i suverenost Hrvatske. Osvjedočeni prijatelji Njemačka i Sveta Stolica prvi su priznali Hrvatsku, a do sredine siječnja 1992. sve su zemlje Europske zajednice priznale RH.

Od samog početka stvaranja ZNG-a, a kasnije HV-a, na temelju prakse i potreba kao logičan i prijeko potrebit pratitelj nastala je Vojna policija. Kao i sve postrojbe HV-a, Vojna policija je stvarana u žaru borbi surovog rata. Postrojbe Voje policije djelo su hrabrih i odvažnih branitelja koji nisu pokleknuli pred osvajačem, nego su hrabrošću i domoljubljem razbijali bezličnog neprijatelja. U 1991. godini postrojbe Vojne policije nastajale su na različite načine, a najčešće su izvidnički i diverzantski vodovi pretvarani u vojnopolicijske postrojbe. Pripadnici Vojne policije djelovali su u vrlo složenim okolnostima i pronijeli slavu hrvatskog oružništva.

16. svibnja 1992. u Zagrebu na Sveticama pred vrhovnim zapovjednikom HV-a dr. Franjom Tuđmanom, pripadnici 66. i 67. bVP te samostalnih satnija VP-a pri 1. i 2. „A“ brigadi, prisegli su na vjernost Domovini, koju su do tada već iskazali u borbama i izvršavanju zadaća.

Čestitavši vojnim policajcima polaganje prisege Predsjednik RH dr. Franjo Tuđman istaknuo je:

"Vojna policija u vojsci ima posebnu zadaću. Nalazimo se pred konačnim oživotvorenjem svih naših ciljeva, a to je da ovih dana, od okupacije jugokomunističke armije i četnika bude oslobođenja i posljednja stopa hrvatske zemlje. Hrvatska će ovih dana  i formalno postati član svjetske zajednice naroda. Budimo svjesni da se protivnik koji je na našem tlu ostavio još svojih zametaka neće pomiriti s našom slobodom i samostalnošću. Sve će učiniti podrivajući ustavnopravni poredak Hrvatske. Vaša je zadaća da štitite taj poredak, da budete časni i ponosni ljudi u službi domovine Hrvatske. Danas je na hrvatskom kopnu, moru i nebu suverena hrvatska zastava. Ta suverenost mora imati i svoj sadržaj, moramo stvarati pravnu državu, da bi takva Hrvatska bila zemlja blagostanja. Budite svjesni svoje odgovornosti, budite ponosni i izvršite časno svoju dužnost, na čast i ponos nam Hrvatske."

izvor:Knjiga vojna policija u domovinskom ratu

Demokratske promjene u Republici Hrvatskoj u uvjetima velikosrpske pobune i agresije

Stvaranje samostalne hrvatske države zbivalo se u povijesnom razdoblju raspada komunističkih režima višenacionalnih država u euroazijskom dijelu svijeta. Najznačajniji događaj po svojoj simbolici i spektakularnosti bilo je rušenje Berlinskog zida. Time se zapravo zorno potvrdilo da su promjene nezaustavljive i da se komunistički režim definitivno preseljava u povijest.

Ta zbivanja imala su odraz i na prilike u tadašnjoj Jugoslaviji. Nitko više nije mogao spriječiti demokratske promjene, slom komunističke ideologije i jednopartijskog sustava, stvaranje višestranačja i pravne države.

U Hrvatskoj se u središtu našlo pitanje ostvarivanja nacionalnih prava u federativnoj državi, koja su uskraćena i negirana stvaranjem komunističke Jugoslavije 1945. godine.

Bleiburška tragedija, nezapamćena u europskoj poslijeratnoj povijesti, najupečatljivije je predskazala budućnost i perspektivu hrvatskog naroda u komunističkoj Jugoslaviji. Ustrojavanjem te nove države, velikosrpski element u Jugoslavenskoj komunističkoj partiji preuzeo je dominantnu ulogu uređujući Jugoslaviju na centralističkim i unitarističkim temeljima, kao najprikladnijem obliku velikosrpske hegemonije.

Hrvatskom je vladao strah i šutnja. Sredinom osamdesetih „Srpska akademija nauka i umetnosti“ obznanjuje Memorandum kao najznačajniji politički dokument kojim su definirani politički ciljevi velikosrpskog hegemonizma. Memorandum postaje temelj političkog pokreta poznatijeg kao „Antibirokratska revolucija“ rasplamsava se velikosrpski nacionalizam širom Srbije, ali izvan njezinih granica gdje žive Srbi.

Započinje brutalni srpski obračun s Ustavom iz 1974. godine koji je uređivao odnose s Federativnim republikama. JA se transformira u nacionalnu homogenu velikosrpsku oružanu silu koja će biti sredstvo za ostvarivanje imperijalističkih težnji velikosrpske politike.

U takvim okolnostima u Hrvatskoj počinje bujati politički pluralizam kao reakcija na otvorene velikosrpske pretenzije na hrvatski teritorij. Pojava višestranačja u Hrvatskoj bila je ilegalna, ali eruptivna. Osnivanjem Hrvatske demokratske zajednice 17.lipnja 1989. godine, kao masovne, svenarodne i političke snage s dr.Franjom Tuđmanom, bitno se mijenja opće političko raspoloženje u Hrvatskoj. Povjesničar, borac za ljudska prava i demokraciju, osvjedočeni zagovaratelj hrvatske državotvorne misli, dr.Franjo Tuđman definira u svom programu stvaranje samostalne i suverene hrvatske države, zasnovane na svehrvatskom nacionalnom pomirenju.

Politički program dr. Franje Tuđmana odnio je uvjerljivu pobjedu na prvim višestranačkim izborima. Svojim izborom hrvatski narod je povijesno rekao NE povratku komunizmu i južnoslavenskoj zajednici. Taj veliki demokratski i civilizacijski korak obavljen je mirno i bez većih društvenih potresa. Dana 30. svibnja konstituiran je višestranački sabor koji je izabrao dr. Franju Tuđmana za predsjednika Republike Hrvatske. Pobjedom na izborima HDZ preuzima ustavnopravnu inicijativu za stvaranje suvremenu hrvatske države.

Jugokomunistički režim u ime velikosrpskog imperijalnog plana svim sredstvima pokušava destabilizirati i smijeniti hrvatsku vlast, izabranu voljom hrvatskog naroda kroz proceduru višestranačkih izbora. Srpski mediji počeli su sotonizirati novu hrvatsku vlast, optužbama o tobožnjoj pripremi za genocid nad Srbima. Čelništvo, tzv. JA poduzima akcije naoružavanja lokalnog srpskog pučanstva i poziva ih na otvorenu pobunu protiv aktualne vlasti.

Terorizam i oružana pobuna protiv demokratskog poretka stupili su na scenu 17. kolovoza 1990. Tada je pod utjecajem velikosrpske politike promovirana teza o ugroženosti Srba, čime se opravdava oružana pobuna i „balvan revolucija“ diljem Hrvatske. Dakako da je cilj bio usporiti i srušiti demokratski izabranu vlast, onemogućiti hrvatski put u samostalnost, a okupacijom pojedinih područja i zaprekama na komunikacijama rastrojiti politički, demokratski i gospodarski život mlade države, kojoj nije bilo dopušteno legalnim i legitimnim policijskim sredstvima to u začetku spriječiti.

Otvorenija prijetnja i izravna priprema tzv. JA i četničkih terorista za agresiju zbiva se u vrijeme proglašenja Ustava RH – 22. prosinca 1990. godine. Već početkom siječnja 1991. godine, tadašnje predsjedništvo Jugoslavije donijelo je Odluku kojom je zatražilo da se na području Jugoslavije razoružaju sve oružane postrojbe MUP-a RH-a, koje su tada, zajedno s djelatnim sastavom MUP-a, bile jedine postrojbe koje su štitile ustavni poredak RH-a. potom je predsjedništvo donijelo odluku o otvorenom uplitanju JA u „razdvajanju“ suprotstavljenih strana u Hrvatskoj i „sprječavanje međunacionalnih sukoba“. Riječ je, zapravo o počecima otvorene i koordinirane agresije na Hrvatsku od strane JA i četničkih terorističkih skupina koje ustrojavaju Srbi u Hrvatskoj.

Početkom 1991. godine srpski pobunjenici potpomognuti beogradskim vlastodršcima proglašavaju odcjepljenje dijelova hrvatskog teritorija ustrojavajući srpsku paradržavnu tvorevinu koja želi pripojenje „velikoj Srbiji“. Na područjima koja su nadzirali pobunjenici počela su ubojstva, pljačke i progoni Hrvata.

Prihvativši i sljedeću politiku mirotvorstva kao jednu od temeljnih vrednota ustavnog poretka RH-a, hrvatska državna politika opredijelila se za mirno rješavanje svih sporova i problema: od rješavanja odnosa među republikama bivše Jugoslavije-države koja se raspadala, pa do unutrašnjeg uređenja sa Srbijom, predloživši rješenje prema najvišim europskim standardima. Unatoč tome hrvatska država i hrvatski narod bili su izloženi najtežoj, najbezobzirnijoj, rušilačkoj i genocidnoj agresiji.

Početkom ožujka 1991.godine terorističke skupine izvršile su prepad na policijsku postaju u Pakracu. Srpski policajci uz pomoć JA razoružavaju policajce Hrvate. Policijske snage MUP-a RH-a pokazale su zadivljujuću hrabrost i junaštvo, oslobađaju postaju, razoružavaju i zarobljavaju dio pobunjenika dok određeni dio bježi u brda. Nakon toga u Pakrac ulaze postrojbe JA.

29. ožujka srpske terorističke skupine zaposjedaju Nacionalni park Plitvice. Postrojbe MUP-a RH-a 31. ožujka protjeruju teroriste s Plitvica. Tada pogiba vitez Josip Jović, prva žrtva Domovinskog rata. Ranjeno je šest redarstvenika dok je zarobljeno dvadesetak terorista. JA izlazi s tenkovima i postavlja se između hrvatskih redarstvenika i terorista kao „tampon“ zona. Pobuna je zahvatila sva područja naseljena srpskim pučanstvom.

Realno sagledavajući aktualno politički proces, predsjednik RH-a dr. Franjo Tuđman je 20. travnja 1991. donio odluku o ustrojavanju Zbora narodne garde kao prvih vojnih postroja hrvatske države. Bile su to ustrojene profesionalne postrojbe za provedbu obrambenih i redarstvenih zadaća, a sačinjavali su ih pripadnici specijalnih policijskih snaga, dragovoljci iz svih krajeva Hrvatske i dijaspore.

Prve brigade ZNG-a službeno su osnovane u razdoblju od 10. do 15. svibnja 1991. Na opće oduševljenje hrvatskog naroda, postrojbe ZNG-a prvi puta su javno predstavljene u Zagrebu na stadionu „NK Zagreb“ 28.svibnja 1991. gdje je predsjednik RH-a obavio svečanu smotru.

Srbo-četnički terorizam bijesni Hrvatskom. Srpski teroristi u Borovu selu mučki i na prevaru ubijaju i masakriraju hrvatske policajce.

Sredinom svibnja 1991. u Hrvatskoj je održan referendum na kojem se 91,97% birača izjasnilo za samostalnu i suverenu Republiku Hrvatsku. 25. lipnja Hrvatski sabor na temelju rezultata iz referenduma usvaja Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske i Deklaraciju o uspostavi suverene i samostalne Republike Hrvatske.

izvor:Knjiga vojna policija u domovinskom ratu

U prvoj godini Domovinskog rata glavna je zadaća bila obraniti zemlju. Tako su i postrojbe Vojne policije u 1991. godini izvršavale prije svega borbene zadaće. Jedna od prvih službi koje su pripadnici Vojne policije počeli obnašati je služba osiguranja.

U to vrijeme nastanka VP-a i HV-a, vojni policajci vrše osiguranje zapovjednika postrojbi HV-a u mjestu i pokretu, zapovjednih mjesta bojni, brigada, operativnih skupina i operativnih zona Hrvatske vojske.

Zaštitni bataljun zapovjedništva ZNG-a vrši osiguranje zapovjedništva ZNG-a, a zatim Glavnog stožera Hrvatske vojske.

Zadaće osiguranja izvršavaju se kroz stražarsku, ophodnu i prijavnu službu, bez ikakvih sredstava tehničke zaštite. Druge službe Vojne policije nisu razvijene, a njihovi elementi i počeci nastaju u pojedinim postrojbama.

Postrojbe Vojne policije djeluju u okvirima većih zapovjedništava, gdje su i nastale, bez međusobne koordinacije i povezanosti. Djelokrug rada i zadaće Vojne policije određivali su zapovjednici u čijem su sastavu postrojbe VP-a ustrojene, na temelju potreba na bojišnici i svoje prosudbe. Nije bilo kriterija, niti jasnih uputstava za rad Vojne policije, niti je bilo odgovarajuće opreme i sredstava za rad. Sve je ovisilo o snalažljivosti i prodornosti ljudi koji su vodili te postrojbe.

Najveći dio ljudi u vojnopolicijske postrojbe ušli su kao dragovoljci s puno entuzijazma, želje i htijenja da se obrani hrvatska zemlja. Bilo je i lutanja u stvaranju vojnopolicijskih postrojbi, jer je u njima bilo malo ljudi s bilo kakvim iskustvom na policijskim, a još manje na vojnopolicijskim poslovima. Te su postrojbe svoje zadaće izvršavale na način kako je tko shvaćao, želio, mogao upravljati i zapovijedati.

U 1991. godini nije bio uspostavljen sustav praćenja stanja kriminaliteta, izvanrednih događaja, prometa i ostalih sigurnosnih događaja u Hrvatskoj vojsci i cijelom području RH. Naglim narastanjem HV, u samo nekoliko mjeseci, javljaju se ispadi, nesretni slučajevi i stradavanja, prometne nezgode s ljudskim žrtvama i materijalnim štetama. Prisutno je i remećenja javnog reda i mira. Sve su prisutniji i problemi oko ovlasti postupanja policija MUP-a prema pripadnicima HV-a.

U takvim je okolnostima, početkom prosinca 1991.godine, počela djelovati Uprava Vojne policije.

Ministar obrane Gojko Šušak, koji je uvijek imao puno povjerenje u svoje vojnike i suborce, primivši načelnika Uprave Vojne policije pukovnika Matu Laušića, na početku njegove nove dužnosti kratko je rekao: „Nemamo ništa počni od početka!“

To je bio početak teškog puta za uspostavljanje sustavnog djelovanja VP-a. Pukovnik Mato Laušić ima jasnu viziju buduće Vojne policije. Odmah se određuju glavne zadaće: snimanje stanja na terenu, sagledavanje zakonskih i pravnih okvira za djelovanje Vojne policije, uspostava jedinstvenog zapovijedanja i metodologije rada, rad na ustroju i ukrupnjivanju vojnopolicijskih postrojbi, opremanje i stvaranje prepoznatljivosti postrojbi VP, uspostava suradnje s MUP-om RH školovanje i obuka ljudi.

Do prosinca 1991.godine postrojbe VP bile su podređene zapovjedništvima brigada HV i zapovjedništvima operativnih zona. U prosincu 1991. vođenje i zapovijedanje svim postrojbama VP preuzima Uprava VP-a. Od tada se bilježi početak sustavnog djelovanja Vojne policije. Uprava VP preuzima odgovornost za stanje, stručnu obučenost i borbenu spremnost postrojbi VP.

Uslijedila je faza ukrupnjivanja vojnopolicijskih postrojbi i stvaljanja svih vodova, satnija i bataljuna pod zapovjedništvo Uprave VP. Istovremeno je vršen i obilazak cijelog područja RH, snimljeno je stanje na terenu i uslijedilo je energično djelovanje na uspostavljanju jedinstvenog zapovijedanja i metodologije rada. Trebalo je ozakoniti postupanja Vojne policije, pročistiti kadar zatečen u vojnopolicijskim postrojbama, odabrati časne ljude koji su zaslužili da ostanu u takvim postrojbama, a koje se u svim vojskama svijeta vode kao elitne.

Obilaskom svih ratnih područja, sagledava se stanje na terenu i odmah se donose odluke za rješavanje prisutnih problema.

U prosincu 1991. jedna se satnija iz 67. bataljuna VP-a iz Zagreba premješta na ispomoć u izvršavanju vojnopolicijskih zadaća u zoni grada Osijeka, gdje su tada bila intenzivna borbena djelovanja i velik broj postrojbi HV-a.

U isto vrijeme, načelnik Uprave VP-a zapovijeda stvaranje Združene satnije VP u zoni Operativne skupine Posavina. U združenu satniju ušle su snage iz 66. i 69. bVP. Podređene su joj sve postrojbe Vojne policije koje su do tada djelovale u zoni Operativne skupine Posavina. Za zapovjednika združene satnije VP imenovan je Nikica Oštrina, pripadnik 66.bVP-a.

Već tada su bila jasno postavljena tri strateška pravca razvoja Vojne policije:“čišćenje“ vlastitih redova, stručna edukacija i materijalno-tehničko opremanje.

Valja napomenuti da je Uprava VP MORH-a u to vrijeme djelovala samo u liku načelnika uprave, pukovnika Mate Laušića te sadašnjeg zamjenika načelnika uprave, Marijana Biškića.

U 1991.godini stvorena je hrvatska državnost i obranjena zemlja od neviđene agresije. To je bila godina „opasnog življenja“. Događaje iz 1991.godine teško je samo pobrojati, a nešto više reći o njima, trebalo bi puno vremena i prostora.

U borbama u Vukovaru, na Sajmištu, 16.listopada 1991. poginuo je zapovjednik postrojbe Vojne policije Alfred Hill.

U obrani Vukovara i Borova Naselja poginulo je 9 nvojnih policajaca, a 12 ih je nestalo.

U borbama za Dubrovnik u studenom 1991. na Srđu su poginula 4 vojna policajca.

U napadnim djelovanjima HV u području Papuka i Novske u prosincu 1991. poginulo je 6 vojnih policajaca. U borbama kod Nove Gradiške iz samostalne satnije Vojne policije poginula su 4 vojna policajca.

Vojni policajci su u postrojbama HV na prvim crtama obrane u Osijeku, Novskoj, Dugoj Resi, Otočcu, gdje su dali svoje živote. Branili su Vinkovce, Slavonski Brod, Pakrac i Daruvar, Sisak, Karlovac, Gospić, Zadar i Šibenik i sve druge naše gradove.

Mnogi su ostali u postrojbama VP, mnogi su još i danas vojni policajci, a mnogi su se kasnije borili u drugim postrojbama HV-a ili su se vratili svojim civilnim zanimanjima. I oni imaju svoj dio zasluga za sve uspjehe Vojne policije koji su poslije uslijedili.

Hrvatski ljudi i mnogi drugi koji su voljeli Hrvatsku, viteški su se borili protiv razjarene nemani s istoka. Zato, svima koji su u 1991. godini s vjerom, željom, ali i zebnjom pošli u rat i neizvjesnost, kažemo: Nikad zaboraviti!

izvor:Knjiga vojna policija u domovinskom ratu

Krajem 1991. i početkom 1992. cijela je Hrvatska oslikavala ratna stanja. Ne samo u blizini bojišta nego i u gradovima, sredstvima javnog prijevoza na javnim i sportskim manifestacijama, velika je nazočnost hrvatskih vojnika u odorama i u to vrijeme s oružjem.

Vojna policija imala je tešku zadaću da svojim djelovanjem, ali i primjerom, prezentacijom unutrašnje stege, snage i izglednosti, osigurava potpunu primjenu općih pravila Hrvatske vojske. U okolnostima koje su tada vladale to je bila jako teška zadaća.

Da bi postrojbe vojne policije mogle izvršiti takve zadaće, trebalo je odrediti zakonske okvire, propisati ovlasti, način rada i postupanja vojne policije. Pukovnik Mate Laušić i Marjan Biškić pripremaju Privremeno uputstvo za rad vojne policije, koje već 6. siječnja 1992. odobrava i potpisuje ministar obrane Gojko Šušak. U privremenom uputstvu određeni su djelokrug i zadaće Vojne policije u miru i ratu, temelji vođenja i zapovijedanja postrojbama VP-a i jedinstvena metodologija rada.

Povijesni događaj u razvoju Vojne policije o OSRH-a je radni sastanak Uprave Vojne policije OSRH-a je radni sastanak Uprave Vojne policije i svih zapovjednika postrojbi VP-a, održan 18. siječnja 1992. godine u prostorijama sabora RH-a. na sastanku su bili nazočni:

• brigadir Josip Perković, pomoćnik ministra obrane
• pukovnik Mate Laušić, načelnik uprave VP-a
• inspektor Stjepan Krpičak, načelnik Sektora za poslove policije u MUP-u RH-a
• Marjan Biškić, časnik  UVP-a
• Bojnik Ante Gilja, zapovjednik 68. bVP-a
• Goran Vrban, zapovjednik ss VP-a u Osijeku
• Miroslav Kopjar, zapovjednik 69. sVP-a
• Zlatko Ribarić, zapovjednik 67. bVP-a
• Ante Pavlović, v.d. zapovjednik 66. bVP-a
• Ferdinand Šikić, zapovjednik 70. bVP-a
• Mio Borčić, zapovjednik 71. bVP-a
• Zdravko Galić, zapovjednik 72. bVP-a
• Nikica Oštrina, zapovjednik ss VP-a u OG Posavina
• Tihomir Bošnjak, zapovjednik ss VP-a pri OG Zagreb
• Jakob Stanušić, zapovjednik ss VP-a pri OG Zagreb, Sektor Jug
• Zvonimir Kralj, zapovjednik ss VP-a pri OG Sisak i Banovina
• Marno Božan, zapovjednik ss VP-a pri 1. „A“ brigadi
• Darko Markus, zapovjednik ss VP-a pri 2. „A“ brigadi

Sastanak je bio prekretnica u razvoju Vojne policije. Na njemu se jasno definiraju i razrađuju strateški razvoji VP-a. Zaključeno je da u postrojbama VP-a mogu ostati samo časni i istinski borci za Hrvatsku. Metodologija rada svih postrojbi VP-a mora se odvijati po privremenom uputstvu. Uprava Vojne policije vodit će i zapovijedati svim postrojbama VP-a koje se nalaze u sastavu operativnih zona HV-a, operativnih skupina, HRM-a i HRZ-a te gardijskih brigada.

Poradi što boljeg djelovanja i uspostavljanja jedinstvenog zapovijedanja sve postrojbe VP-a koje su u sastavu brigada i bataljuna HV-a stavljene su pod vođenje i zapovijedanje zapovjednika bataljuna VP-a. Potvrđeno je da će se nastaviti proces ukrupnjavanja. Time je određena jasna uspravnica zapovijedanja od najniže postrojbe VP-a do uprave VP-a.

Istovremeno se traži uspostavljanje djelotvorne horizontalne povezanosti VP-a sa zapovjedništvima HV-a po čijim zahtjevima zapovijedima i jedino postrojbe HV-a izvršavaju dnevno-operativne zadaće. Time se određuju i područja odnosno zone u kojima zapovjednici bataljuna VP-a provode sve zadaće, primjenjuju ovlasti VP-a i odgovaraju za stanje sigurnosti.

Zaključeno je da će uprava VP-a po prosudbi potreba nastaviti dislocirati određene snage ili cijele postrojbe VP-a u područja gdje su izraženi problemi sigurnosti i gdje su veće potrebe za uredovanjem VP-a.

Na temelju privremenog Uputstva o radu Vojne policije, pripremljena je službena dokumentacija, obrasci, knjige evidencija, koje se moraju voditi u postrojbama VP-a. Materijali su podijeljeni zapovjednicima postrojbi i odmah se počinju primjenjivati.

Uspostavljena je i pojašnjena suradnja i odnosi VP-a i MUP-a RH.

Neposredno na radnom sastanku postrojbama se predaju prve količine osnovne vojno policijske opreme, 200 bijelih opasača, 1000 palica, 45 STOP palica, 800 komada baterijskih svjetiljki za prometnike i prvih 500 službenih znački vojne policije. To su zapravo počeci stvaranja identiteta i prepoznatljivosti pripadnika VP-a.

Jasno postavljeni strateški znaci i vizije razvoja VP-a bili su vodilja i poticaj u teškim godinama rata. Ubrzo su se stekli uvjeti da uprava vojne policije može dnevno izvješćivati Vrhovništvo i vojna zapovjedništva o stanju na području RH. Operativno dežurstvo Vojne policije ustrojeno je odabirom 12 vojnika 66. bVP-a i njihovim premještanjem u UVP MORH-a. U postrojbama VP-a, od razine samostalnog voda do zapovjedništva bataljuna VP-a ustrojava se Služba dežurstva.

Prvo dnevno izvješće bez UVP-a objavljeno je 4. veljače 1992. i od tada se svakodnevno izrađuje sažetak sigurnosnih događaja glede kriminaliteta, prometa, incidentnih situacija i ostalih sigurnosno interesantnih događaja gdje je djelovala određena postrojba VP-a.

Govoreći o zadaćama vojne policije načelnik UVP-a, brigadir Mate Laušić, za „Hrvatski vojnik“ 25. ožujka 1992. godine je rekao:

„U ratu Vojna policija prije svega stavlja naglasak na pojačano neposredno osiguranje zapovjedništava, zapovjednika vojnih postrojbi u mjestu i pokretu, sudjeluje u sprječavanju djelovanja ubačenih ili ostavljenih neprijateljskih oružanih skupina ili pojedinaca u predjelima razmještaja zapovjedništava i pravcima kretanja zapovjedništava. Nadalje, VP provodi zapovjeđene mjere, zabrane i ograničenja kretanja na određenim pravcima i predjelima, osigurava vojne misije i delegacije, obavlja pretrage objekata i prostora u kojima su bila smještena neprijateljska zapovjedništva, kontrolira poštivanje mjera sigurnosti u predjelima razmještaja, prikupljanja, ukrcavanja i kretanja vojnih postrojbi, osigurava vojnu dokumentaciju, naoružanje i vojnu opremu, regulira i kontrolira promet vojnih vozila, obavlja prometno izviđanje i očevid prometnih nezgoda.  Vrlo važna djelatnost VP u ratu i miru je kontrola ostvarivanja propisa kojima se regulira ponašanje pripadnika HV-a, pronalaženje upućivanje i dovođenje pripadnika HV-a koji su neovlašteno napustili postrojbu ili ustanovu ili se nisu vratili s neodobrenog dopusta. Nadalje, zadaća VP je pronalaženje i dovođenje počinitelja kaznenih djela, osiguravanje tragova kaznenih djela, oduzimanje vatrenog oružja od pripadnika HV-a koji ga bespravno nose ili zloupotrebljavaju, sudjelovanje u uspostavljanju, u većoj mjeri, narušenog reda u vojnim objektima, sudjelovanje u pronalaženju i dovođenju vojnih obveznika koji se nisu odazvali pozivu ovlaštenih tijela poradi obavljanja vojne obveze te osiguravanje vojnih objekata. To su sve vrlo osjetljive zadaće koje se izvršavaju u ratu i miru, kao što su uostalom osjetljivi i svi policijski poslovi. Ovdje se, naime, radi s ljudima, dira se u njihov integritet pa doista, kod izvršavanja tih zadaća moramo imati vojnog policajca koji je na visokom stupnju fizičke i psihičke pripremljenosti.“

Ukupno brojno stanje postrojbi VP od studenog 1991. do travnja 1992. je oko 6500 ljudi, od čega je 80% pričuvnog sastava. Tadašnjim ustrojem VP djelovao je bataljun VP pri MORH-u, 6 bataljuna VP pri operativnim zonama HV-a, 5 samostalnih satnija pri „A“ brigadama HV-a, satnija VP pri zapovjedništvu HRM, 3 voda VP pri pomorskim zapovjedništvima HRM-a, vod VP pri zapovjedništvu HRZ-a, 2 voda VP pri zrakoplovnim bazama i oko 60 vodova VP pri „R“ brigadama HV-a.

U ožujku 1992. Uprava VP-a je, sagledavajući potrebu specijalističke vojnopolicijske obuke vojnika-novaka, pristupila ustrojavanju Nastavne satnije za obuku vojnih policajaca.

Nastavna satnija ustrojena je u sastavu COOV-a Delnice, a prvi naraštaj vojnika- novaka započeo je 7. svibnja 1992. s vojnopolicijskom obukom. U nastavnu satniju su za poslove nastavnog kadra po posebnim uvjetima izabrani pripadnici postrojbi VP-a.

U samom početku djelovanja VP, izvršavane su zadaće bez podjele na specijalnosti. Razvojem HV-a pred postrojbe VP-a postavljaju se sve složenije i raznovrsnije zadaće. U 1992. godini profiliraju se specijalnosti VP: Opća vojna policija, Prometna vojna policija i Služba za suzbijanje kriminaliteta.

Opća vojna policija je u svim stadijima razvoja imala do 70% ukupnog broja stanja Vojne policije. U 1992. u Upravi Vojne policije postojao je Odjel Opće i Prometne Vojne policije, a načelnikom Odjela imenovan je pukovnik Marijan Biškić

Opća Vojna policija propisane i postavljene zadaće izvršavala je kroz svoje službe: službu osiguranja, službu dežurstva potražnu službu, sprovodničku službu i ophodnopozorničku službu.

U 1992. dolazi do začetka stvaranja specijalnosti u okviru Opće vojne policije.

Službeni psi VP-a prvi su puta spomenuti 18. siječnja 1992. na sastanku načelnika UVP sa zapovjednicima postrojbi.

Zapovjednik samostalne satnije VP-a pri 2.“A“ brigadi Darko Markuz referirao je da u postrojbi ima 3 vodiča i 3 službena psa.

Dva psa su ostala u vojarni Dugo Selo nakon odlaska JA, a treći pas je nabavljen od MUP-a.

Iz UVP odmah je zapovjeđeno da se ti psi po potrebi i procjeni uključe u 66.bVP i u drugim postrojbama na njihovim zadaćama. To je bio samo početak. Potom dolazi do naglog razvoja specijalnosti vodiča službenih zaštitno tragačkih pasa.

Prva vozila VP su 3 oklopljena traktora koja su bila u 70. satniji VP-a u Osijeku. To zapravo i nisu bojna vozila, ali 1991. drugih nije niti bilo.

Prva prava bojna vozila posjedovala je satnija VP pri zapovjedništvu obrane grada Zagreba. To su 2 bojna oklopna vozila VP (BOV-VP), proizvedena u Republici Sloveniji. Vozila su 1991. kupljena za potrebe VP u tadašnjoj OZ Zagreb.

Velika je zanimljivost da su to zapravo jedina bojna oklopna vozila koja su kupljena, a sva druga koja su došla kasnije oteta su od neprijatelja.

Početkom 1992. ta dva oklopna vozila premještaju se u 66.bVP gdje je začetak postrojbi VP na bojnim oklopnim vozilima. U 1992. 66.bVP preuzima 2 oklopna vozila BRDM-2 ruske proizvodnje, koja su zaostala od bivše JA u vojarni Borongaj i do tada su bila u 67.bVP.

Razvijanje i profiliranje Prometne vojne policije u 1992. nije bilo tako izrazito. U ustroju postrojbi VP djelovale su satnije, vodovi i desetine Prometne VP. Njihova popunjenost je, međutim, bila mala, a ponajviše zbog nedostatka stručnog i educiranog kadra.

U takvoj situaciji, uz veliku pomoć MUP-a, primijenjen je djelotvoran i jednostavan model izobrazbe. Pripadnici VP uredovali su zajedno sa pripadnicima Prometne policije MUP-a te su izravnom metodom učenja stjecali znanja i iskustva u upravljanjui nadzoru prometa.

U 1992. pripadnici Prometne VP završavaju tečajeve u Policijskoj akademiji u trajanju od 2-5 mjeseci.

U početku djelovanja Prometne VP glavna sredstva za ad bile su obične STOP pločice i narukavlje za prometnike. Razvojem Prometne VP postižu se i rezultati u opremanju. Motorna vozila opremaju se uređajima za davanje zvučnih i svjetlosnih signala, boje u zelenobijelu boju i označava naljepnicama sa znakom VP-a.

Svi policijski poslovi imaju zakonitost: sa što manjim brojem ljudi, pokriti što veći prostor u što gušćim vremenskim intervalima. Da bi se to postiglo potrebna je visoka operativnost i uporabljivost, posebice mobilnost. To su najvažniji razlozi stvaranja motociklističkih postrojbi Prometne VP.

Nastajanje, a posebice opremanje motociklističkih postrojbi VP-a posebno je zabilježeno u povijesti VP-a. motocikle Moto Guzzi Falcone 500 i Moto Guzzi V35 koje je koristila VP bivše JA, prilikom napuštanja vojarni je pregazila tenkovima.

Angažiranjem gospodina Vilka Severa, dugogodišnjeg uspješnog natjecatelja u cestovnom moto utrkama, ti se motocikli popravljaju. Svi nađeni motorkotači su prikupljeni u radionicama poduzeća SEVER ZAGREB i potpuno obnovljeni. Prometnoj VP je ustupljeno 37 motorkotača Moto Guzzi za potrebe izobrazbe ali i izvršavanje operativnih zadaća.

Osim Moto Guzzija, gospodin Vilko Sever poklanja HV-u i nove motocikle Kawasaki i Yamaha u enduro izvedbi koji su glavno sredstvo motociklističkih postrojbi VP-a.

Uredbom predsjednika RH od 12. prosinca 1991. utemeljena su Vojna tužiteljstva i Vojni sudovi. Do tada je VP uglavnom asistirala u kriminalističkim obradama vojnih osoba, a nositelj svih obrada bile su teritorijalno ovlaštene Policijske postaje i Policijske uprave.

Donošenjem spomenute Uredbe, propisana je ovlast Vojnih sudova, te za obavljanje svih radnji u okviru pretkrivičnog postupka, a po postojanju osnova sumnje da je učinjeno kazneno djelo iz ovlasti Vojnog suda, trebalo pristupiti organiziranju Službe za suzbijanje kriminaliteta i educiranje pripadnika VP-a, za ustroj i razvoj te službe.

Po zapovijedi načelnika UVP u ožujku 1992., sukladno privremenom ustroju postrojbi vojne policije u bojnama VP ustrojena su Odjeljenja za suzbijanje kriminaliteta.

U UVP ustrojava se Odjel za suzbijanje kriminaliteta s časnicima za organizaciju i nadzor službe-operativcima, časnicima i dočasnicima za kriminalističko tehničke poslove, časnikom za analitičke poslove i dočasnicima za poslove vođenja operativnih kriminalističkih evidencija. Odjel u UVP i cijelu službu za suzbijanje kriminaliteta vodio je Željko Ivanković.

U svrhu bolje prekrivenosti područja unutar Operativnih zona HV, izvršeno je dislociranje pojedinih vojnih policajaca iz Odjeljenja za suzbijanje kriminaliteta u ona područja koja su po procjeni ugroženosti i prema brojnosti pripadnika HV-a u njima zahtijevala veću nazočnost djelatnika službe.

Paralelno s ustrojavanje službe, pristupilo se i edukaciji vojnih policajaca predviđenih za rad u službi i to na način da su upućivani u policijske postrojbe ili PU gdje su neposrednim angažmanom, kroz praksu stjecali potrebna znanja. Pr tome se osobito djelotvornim pokazalo educiranje vojnih policajaca u ekipama za uviđaje PU.

Za samo jednu godinu sustavnog djelovanja, pod vođenjem i zapovijedanjem UVP, VP postaje dobro ustrojen i snažan dio HV-a.

Ona je presudno utjecala na jačanje unutrašnje stege, izgled, odnose s javnošću i prihvaćanje tradicionalnih domovinskih vrijednosti u postrojbama HV.

Od vojnih policajaca tražilo se da budu visoko profesionalni, stručni, snažni i promišljeni u postupanju. Znalo se da greške čine ljudi nesigurni u svoju stručnost i osposobljenost. O tome, vrlo jasnu i jaku poruku daje ETIČKI KODEKS DJELATNIKA VOJNE POLICIJE koji se pojavio u 66.bVP sredinom 1992. On ubrzo postaje moto svake postrojbe, svakog časnika, dočasnika i vojnika, vojnog policajca.

Pred takvu Vojnu policiju postavljaju se brojne druge zadaće. U kolovozu i rujnu 1992. združene snage VP sudjeluju u oslobađanju dubrovačkog zaleđa. Prilikom izvršenja te borbene zadaće potvrđuje se potreba za stvaranjem posebne specijalnosti u VP, čiji će pripadnici biti posebno obučeni i opremljeni za najteže vojnopolicijske i borbene zadaće.

Viziju razvoja takvih postrojbi istaknu je pukovnik Mate Laušić još na svoj prvom sastanku sa zapovjednicima postrojbi, u siječnju 1992. Na rasčlambi sudjelovanja združene borbene taktičke skupine VP-a na Južnom bojištu, koja je bila 11. rujna 1992; na temelju dotadašnjih pozitivnih i drugih spoznaja i iskustava u svezi rada VP započinje praktična potreba stvaranja Antiterorističkih postrojbi VP.

Osim toga, u prosincu 1992. uprava VP dobila je zapovijed da pristupi izradi ustroja brigade VP namijenjene za specifične borbene ali i vojnopolicijske zadaće.

Pristupa se izradi ustroja po uzoru na brigade američkih „rangera“ i brigade karabinjera u OS Italije.istovremeno se vrše pripreme za preustroj VP.

Jačanjem uspravnice zapovijedanja sve postrojbe VP integrirane su u jedan sustav. Uspostavljanjem suradnje i odnosa na terenu sa zapovjedništvima HV-a, strukturama MUP-a, obukom i izobrazbom ljudi, dislociranjem snaga na glavno područje djelovanja, razvojem specijalnosti u postrojbama i izgradnjom jedinstvenog sustava izvješćivanja, VP do kraja 1992. postiže brojne i značajne rezultate.

Krajem 1992. dolazi do veće demobilizacije postrojbi HV-a. istovremeno se razvijaju Središta za odgoj i obuku vojnika, a operativni raspored postrojbi HV se mijenja.

Polazeći od činjenice da su zadaće VP u miru i ratu jednake, za daljnje uspješno djelovanje VP potrebno je ustrojiti organizacijski manje, ali pokretnije i djelotvornije postrojbe s djelatnim i profesionalnim sastavom.

Po novom ustrojstvu VP-a UVP-a, 24. studenog 1992. dostavlja ministru obrane i Vojnom savjetu ministra obrane, prijedlog za raspravu. U prijedlogu se ističu i glavne odrednice: jačanje uspostavljene crte zapovijedanja od UVP prema svakoj postrojbi VP, nastavak ukrupnjivanja postrojbi VP-a, ustroj nove postrojbe VP-a pri zapovjedništvima HRM, HRZ-a i PZO-a.

U bojnama i samostalnim satnijama ukinut je pričuvni sastav te ustrojiti Antiterorističke postrojbe s profesionalnim statusom pripadnika.

UVP upravlja i zapovijeda svim postrojbama VP, utvrđuje osnove razvoja VP, utvrđuje ustrojstvo i prati njegovo provođenje, vrši nadzor i ocjenjivanje stanja u postrojbama, izrađuje nastavne programe i planove izobrazbe i određuje kriterije i upravlja osobljem VP, upravlja izobrazbom i školovanjem vojnih policajaca u hrvatskim vojnim učilištima i obrazovnim središtima MUP-a i provodi izobrazbu vojnika policajaca ročnog i pričuvnog sastava.

Vojni savjet i ministar obrane prihvaćaju koncept razvoja i novog ustrojstva VP u svim predloženim elementima. Bila je to na kraju 1992. najbolja moguća nagrada VP za dotadašnje uspjehe i najveći poticaj.

izvor:Knjiga vojna policija u domovinskom ratu